Posljednje riječi Benedikta XVI.: "Gospodine, volim te!"
Andrea Tornielli
Posljednje riječi pape emeritusa Benedikta XVI. usred noći čuo je medicinski tehničar. Bilo je to oko 3 sata ujutro 31. prosinca, nekoliko sati prije preminuća. Ratzinger još nije ušao u agoniju, a u tom su se trenutku izmijenili njegovi suradnici i pomoćnici. S njim je u tom trenutku bio samo medicinski tehničar koji ne govori njemački. Benedikt XVI. je – s ganućem prepričava njegov tajnik, nadbiskup Georg Gänswein – tihim glasom, ali na lako prepoznatljiv način, na talijanskom rekao: 'Gospodine, volim te!' Nisam bio tamo u tom trenutku, ali mi je ubrzo nakon toga to ispričao medicinski tehničar. Bile su to njegove posljednje razumljive riječi, jer nakon toga više nije mogao govoriti – rekao je mons. Gänswein.
"Gospodine volim te!", to je gotovo sažetak života Josepha Ratzingera, koji se godinama pripremao za konačni susret, licem u lice, sa Stvoriteljem. Na 65. obljetnicu svećeničkog ređenja svoga, tada već emeritus prethodnika, 28. lipnja 2016., papa Franjo je istaknuo "bitno obilježje" koje je obilježavalo dugu povijest Ratzingerova svećeništva te rekao: "U jednoj od brojnih lijepih stranica koje posvećujete svećeništvu ističete kako u trenutku Šimunova konačnog poziva, Isus, gledajući ga, zapravo pita samo jedno: 'Ljubiš li me?'. Kako je to lijepo i istinito! Jer, kažete nam, u tom 'voliš li me?', Gospodin utemeljuje pastirstvo, jer samo ako ima ljubavi prema Gospodinu, On može pasti preko nas...: 'Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim'".
To obilježje – nastavio je papa Franjo – prevladava cijelim životom provedenim u svećeničkoj službi i teologiji, koju ste vi, ne slučajno, definirali 'potragom za ljubljenim'; to je ono što ste uvijek svjedočili i svjedočite i danas: da je odlučujuće u našim danima – bilo sunčanim ili kišnim – jedino s čim dolazi i sve ostalo, da je Gospodin istinski prisutan, da ga želimo, da smo mu blizu u svojoj nutrini, da ga ljubimo, da uistinu duboko vjerujemo u njega i vjerujući istinski ga ljubimo. Ta ljubav istinski ispunjava naša srca, to nam vjerovanje daje da sigurno i mirno hodamo po vodi, čak i usred oluje, upravo onako kako se dogodilo Petru.
