Doktrinarna deklaracija otvara mogućnost blagoslova za "neregularne" parove
Suočen s molbom dviju osoba da budu blagoslovljene, iako je njihov status kao para „neregularan“, zaređeni će službenik moći to učiniti, ali izbjegavajući da ta gesta pastoralne blizine sadrži elemente čak i izdaleka slične obredu vjenčanja – stoji u deklaraciji Fiducia supplicans o pastoralnom značenju blagoslovā, koju je objavio Dikasterij za nauk vjere, a odobrio papa Franjo. Riječ je o dokumentu koji razmatra temu blagoslova, razlikujući između onih obrednih i liturgijskih, i onih spontanih koje su sličnije gestama pučke pobožnosti. Upravo se u okviru te druge kategorije sada razmatra mogućnost prihvata i onih koji ne žive prema odredbama kršćanskoga moralnog nauka, ali ponizno traže blagoslov. Nekadašnji Sant'Uffizio nije objavio nijednu deklaraciju od kolovoza prije 23 godine. Posljednja je bila Dominus Jesus, dokument visoke doktrinarne vrijednosti, objavljen 2000. godine.
„Fiducia supplicans“ započinje uvodom pročelnika, kardinala Victora Manuela Fernándeza, koji objašnjava da deklaracija tumači pastoralno značenje blagoslova, dopuštajući da se klasično shvaćanje blagoslova proširi i obogati putem teološkoga razmišljanja utemeljenoga na pastoralnom viđenju pape Franje. Razmišljanje koje podrazumijeva stvarni razvoj u usporedbi s onim što je do sada rečeno o blagoslovima, dolazeći do toga da obuhvati mogućnost blagoslova za parove u neregularnom stanju i parove koje čine osobe istoga spola, ne potvrđujući službeno njihov status ili mijenjajući na bilo koji način vječni nauk crkve o braku.
Nakon prva tri paragrafa, deklaracija prikazuje blagoslov u sakramentu ženidbe napominjući da su nedopušteni obredi i molitve koji mogu potaknuti zbrku između onoga što je konstitutivno za brak i onoga što mu je oprečno, kako bi se izbjeglo priznavanje, na bilo koji način, kao brak nešto što to nije. Osim toga, ponovno se ističe da se prema dugogodišnjem katoličkom nauku dopuštenima smatraju samo spolni odnosi u okviru braka između muškarca i žene.
Drugo opširno poglavlje dokumenta analizira značenje različitih blagoslova, koji se odnose na osobe, predmete pučke pobožnosti, mjesta života. Kada se određenim liturgijskim obredom zaziva blagoslov na neke ljudske odnose, potrebno je da to što se blagoslivlja odgovara Božjem naumu upisanom u sve stvoreno. Crkva stoga ne može podijeliti liturgijski blagoslov neregularnim parovima ili onima koje čine osobe istoga spola.
Deklaracija potom daje teološko-pastoralno shvaćanje. Tko traži blagoslov pokazuje da mu je u njegovu životu potrebna spasonosna Božja prisutnost, jer traži pomoć od Boga, kako bi mogao bolje živjeti. Taj zahtjev valja prihvatiti i procijeniti izvan liturgijskih okvira, kada se čovjek nađe u okruženju veće spontanosti i slobode. Gledajući ih iz perspektive pučke pobožnosti, blagoslove valja vrjednovati kao čin pobožnosti. Stoga nije potrebno zahtijevati prethodno moralno savršenstvo kao preduvjet.
Dokument napominje da se ta vrsta blagoslova pruža svima, ne tražeći ništa, dajući ljudima osjećaj da su blagoslovljeni unatoč njihovim pogreškama te da nebeski Otac i dalje želi njihovo dobro i nada se da će se na kraju otvoriti dobru.
Treće poglavlje deklaracije otvara za mogućnost tih blagoslova, koji su gesta prema onima koji prepoznajući se siromašnima i potrebitima njegove pomoći ne zahtijevaju ozakonjenje svojega statusa, nego mole da se sve što je istinito, dobro i ljudski valjano u njihovu životu i odnosima, uloži, ispravi i uzdigne prisutnošću Duha Svetoga.
Iako se blagoslivlja par, a ne zajednica, deklaracija uključuje u ono što je blagoslovljeno legitimne odnose između dvije osobe. U kratkoj molitvi koja može prethoditi tom spontanom blagoslovu, zaređeni službenik može moliti za njih mir, zdravlje, duh strpljenja, dijalog i uzajamnu pomoć, ali i Božje svjetlo i jakost kako bi u potpunosti mogli vršiti njegovu volju.
Ta vrsta blagoslova može imati svoje mjesto u drugim kontekstima, kao što je posjet nekom svetištu, susret sa svećenikom, molitva izmoljena u skupini ili pak tijekom hodočašća.
Na kraju, četvrto poglavlje podsjeća da i onda kada je odnos s Bogom narušen grijehom, uvijek se može tražiti blagoslov, pružajući ruke prema Bogu, a željeti blagoslov može u nekim situacijama biti moguće dobro.
(Vatican News - aa)
