Dikasterij za nauk vjere objavio negativnu prosudbu o nadnaravnosti ukazanja u Amsterdamu koju je odobrio Pavao VI.
U priopćenju Dikasterij je naveo kako posljednjih godina nije uobičavao otkrivati odluke u vezi s navodnim nadnaravnim fenomenima. Međutim, „suočeni s upornim sumnjama u vezi s navodnim ukazanjima i objavama iz 1945. do 1959. u Amsterdamu, povezanim s pobožnošću ‘Gospe svih naroda’, Dikasterij za nauk vjere objavljuje ishod redovitog zasjedanja tadašnje Kongregacije za nauk vjere, održanoga 27. ožujka 1974. godine.“
Tadašnji prefekt Kongregacije bio je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper.
Na toj je sjednici ocijenjeno:
- Što se tiče doktrinarnog suda: OMNES „constat de non supernaturalitate“
- Što se tiče daljnjeg istraživanja fenomena: OMNES: „negativno“
Kako objavljuje Dikasterij, zaključak o nenadnaravnosti fenomena odobrio je tadašnji papa Pavao VI. tijekom audijencije s prefektom Šeperom, 5. travnja 1974. „Ovo se priopćava kako bi sveti Božji narod i njegovi pastiri mogli donijeti odgovarajuće zaključke”, piše Dikasterij.
Prije novih normi, koje su stupile na snagu u svibnju 2024., Dikasterij je samo priopćavao službenu odluku mjesnom biskupu. Eventualno bi objavili općenitu obavijest. Kako bi se izbjegle zabune, Dikasterij sada objavljuje Papinu odluku javno – u ovom je slučaju krajnja negativna prosudba. Nove norme dopuštaju takvu prosudbu, navodeći kako se „mora temeljiti na konkretnim i provjerenim činjenicama i dokazima“ koji potvrđuju neautentičnost navodnog fenomena.
Spomenuti navodni fenomen dogodio se u Amsterdamu, kada je 25. ožujka 1945., na 600. obljetnicu euharistijskog čuda u tome gradu, Ida Peerdeman izjavila kako je vidjela Blaženu Djevicu Mariju koja joj se predstavila kao „Gospa svih naroda“. Nakon toga, tvrdila je kako ju je vidjela još 55 puta, sve do 1959. Prema Idinom izvještaju, u razdoblju od 14 godina, Gospa joj je unaprijed otkrila nekoliko događaja, uključujući smrt pape Pija XII., i pokazala joj svoju sliku koju je kasnije naslikao umjetnik Heinrich Repke na temelju opisa navodne vidjelice.
Tadašnji biskup Haarlem-Amsterdama, Johannes Petrus Huibers, objavio je 1956. negativnu prosudbu nadnaravnost navodnih ukazanja, odnosno „non constat de supernaturalitate“. Njegovu je prosudbu pooštrila Kongregacija za nauk vjere dajući „constat de non supernaturalitate“, odnosno odluku o nenadnaravnosti fenomena 1974. Nasljednik biskupa Huibersa, Henny Bomers, nakon savjetovanja sa Svetom Stolicom, dozvolio je 1996. štovanje „Gospe svih naroda“, bez priznanja navodnih ukazanja. Nasuprot tomu, njegov pak nasljednik, Jos Punt, priznao je njihovu autentičnost 2002. bez savjetovanja sa Svetom Stolicom. Tri godine kasnije, 2005., Kongregacija je uklonila nekoliko riječi iz molitve koju je Djevica Marija navodno ostavila Idi Peerdeman jer nisu bile u skladu s katoličkim naukom.
Naposljetku, 30. prosinca 2020. novi biskup Haarlema, Johannes Hendriks, „nakon konzultacija s Kongregacijom za nauk vjere i u suglasnosti s njom”, izjavio je da je „uporaba naziva ‘Gospa svih naroda’ za Mariju teološki dopušteno.” Međutim, dodao je da se „priznavanje tog naslova ne može shvatiti čak ni kao implicitno priznanje nadnaravnosti određenih fenomena“, s obzirom da je Kongregacija dala „negativan sud“, koji je odobrio Pavao VI. 1974. godine.
(Vatican News - ika)
