U Alepu, u Siriji, ponovno otvorena i posvećena maronitska katedrala svetoga Ilije
Gabriella Ceraso, Lisa Zengarini, Ivica Hadaš - Vatikan
Jučer je u Alepu, u Siriji, ponovno otvorena i posvećena maronitska katedrala svetog Ilije. Ona je znak nade i ponovnog rođenja, ne samo materijalnog, nego cijele zajednice, iako se ovdje broj kršćana smanjuje zbog velikog siromaštva povezanog sa sankcijama koje pritišću goloruko stanovništvo – rekao je monsinjor Joseph Tobij, maronitski nadbiskup u Alepu, nakon dugih radova obnove, ponovnog otvaranja i posvećenja katedrale, teško oštećene u ratu koji u Siriji još traje, dajući tako svjedočanstvo koje se putem naše radijske postaje pretvorilo u apel za molitvu i blizinu. Obnovu katedrale, među ostalima, pomogla je i Zaklada papinskoga prava Pomoć Crkvi u nevolji (ACS) kao jedan od najvećih donatora za taj projekt s 400.000 eura.
Katedrala je sagrađena 1873. godine u četvrti Al Jdeydeh, a pretrpjela je veliku štetu 2013. godine, od džihadista kojima je cilj bio uništiti svaki znak kršćanstva u zemlji. Glavna poteškoća obnove bilo je prikupljanje sredstava koje je pomogla i podržala zaklada Pomoć Crkvi u nevolji. Obnova drvenog krova, kao što je bio izvorni, bila je drugi izazov. Nedostajalo je mjesnih stručnjaka za tu struku zbog čega smo zatražili talijanske arhitekte da naprave projekt drvenog krova – protumačio je nadbiskup Tobij i zahvalio zakladi Pomoć Crkvi u nevolji i svim donatorima koji su omogućili ostvarenje tog projekta.
Bez zaklade Pomoć Crkvi u nevolji i velikodušnosti dobročinitelja još uvijek ne bismo bili u stanju moliti i širiti nadu u srcima vjernika kroz obnovu katedrale – istaknuo je nadbiskup Tobij. Naime, prema podacima Zaklade, kršćana je u glavnom gradu Sirije tek 30.000 od 180.000 koliko ih je bilo prije početka rata 2011. godine. Liturgiju smo u našoj maronitskoj katedrali svetoga Ilije prestali slaviti prije 8 godina, stoga je ovo presudan trenutak za cijelu biskupiju i njezino otvaranje želi reći da se vraćamo u život – rekao je nadbiskup i dodao – Dakle, katedrala je znak nade, poruka obnove, ne samo obnove kamenja, nego zajednice, te način kako bismo rekli ljudima u Alepu, u Siriji i u svijetu da smo još uvijek tu, te da, unatoč velikom padu broja kršćana, postojimo.
Katedrala je pretrpjela štetu kao cijelo područje i stanovništvo – rekao je nadbiskup Tobij i napomenuo – Ipak, zahvaljujući velikodušnosti donatora, suradnji i solidarnosti, ponovo je rođena. Naime, sudjelovala je zajednica, to jest tijelo Kristovo raspršeno u svijetu i to je za nas znak velikog zajedništva. Svečano se otvaranje katedrale za Siriju dogodilo u posebnom trenutku – primijetio je nadbiskup. Prošlo je 20 godina otkako je na vlasti predsjednik Bashar al-Assad. To je dugo razdoblje obilježeno ratom i sada se nalazimo na prekretnici obnove Parlamenta.
Što se tiče sigurnosti, osim na nekim područjima sjeverozapadne Sirije, situacija se poboljšala – rekao je nadbiskup Tobij i upozorio – Međutim, gospodarske sankcije koje u posljednje vrijeme pritišću stanovništvo, gore su od bombardiranja i njihova je izravna posljedica siromaštvo koje se pretjerano povećalo. Državni službenik zarađuje 20 eura na mjesec. Zbog toga narod trpi i bez bombi. Nedostatak lijekova i strojeva svih vrsta, zbog sankcija i embarga, ne dopušta gospodarstvu da se pokrene. To u ljudima stvara osjećaj tuge i strah za budućnost, ne znamo što će biti s našom budućnošću. Zato mnogi i dalje sanjaju kako će, odavde i od gladi, pobjeći na Zapad.
Budući da Crkva predstavlja zajednicu, nakon što smo obnovili katedralu nadamo se da ćemo obnoviti zajednicu i biskupiju, pa i same duše naših vjernika za koje se nadam da će iz ovog događaja izvući radost. Apeliram na našu braću u svijetu da mole za nas, jer molitva mnogo čini. Ona je stvarna činjenica koja nadilazi ljudsku snagu. Tu je Gospodin koji djeluje – zaključio je nadbiskup Joseph Tobij.
