Osvrt na knjigu pape Franje "Naša majka Zemlja: Kršćansko čitanje ekoloških izazova"

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Kršćanstvu je svojstveno teološko razumijevanje prirode kao stvorenja; što znači da priroda nije samonikla i samorodna te nema razlog svojega postojanja u sebi samoj – nego u Božjoj stvarateljskoj volji i Njegovoj moći. Stoga je nepripadno kršćanstvu svako pobožanstvenjenje prirode, poistovjećivanje prirode s Bogom. Bog je njezin stvoritelj, pa u tome smislu izraz ″majka priroda″ – koji je ponajprije pjesnički a zatim i ekološki – ne smijemo razumijevati kao nešto izvan Božjega stvarateljskog čina. Majka priroda rađa, ali ona ima svojega Oca, koji je Stvoritelj svega stvorenja – a to je Bog.

On je, zajedno s prirodom, stvorio i čovjeka. U Bibliji, u 2. poglavlju ″Knjige Postanka″ čitamo: ″Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva″ (Post 2,15). Glagol ″obrađuje″ ukazuje na ekonomiju, a ″čuva″ na ekologiju. Zanimljivo je i važno primijetiti da su pojmovi ″ekonomija″ i ″ekologija″ etimološki povezani: grčkoga su podrijetla i oba sadrže ʺoĩkosʺ u značenju ʹkuća, kućanstvo, domʹ. Nažalost, ta povezanost ne znači i skladnu koegzistenciju onoga što pojmovi označuju. Najčešće svjedočimo da ekonomija u zahtjevima za profitom malo mari za ekologiju i često joj biva suprotstavljena, a ekologija pogled usmjerava na ekonomiju upozoravajući na njezine štetne i potencijalno pogubne posljedice za naš planet.

U poruci za V. svjetski dan molitve za skrb o stvorenome svijetu, 1. rujna 2019., papa je Franjo uz ostalo rekao: ″Ovo je vrijeme razmišljanja o našim načinima života i o tome kako su naše svakidašnje odluke glede hrane, potrošnje, seljenja, uporabe vode, energije i mnogih materijalnih dobara često nesmotrene i štetne. […] Trenutak je da prijeđemo, brzo i odlučno, na oblike čiste energije te održive i kružne ekonomije.″

Te rečenice istaknute su na ovitku 2. po redu knjige iz niza nazvanoga ″Razmjena darova″, kojima Kršćanska sadašnjost postaje dionikom Vatikanske izdavačke kuće (″Libreria Editrice Vaticana″). Riječ je o svescima što sabiru govore pape Franje i pred čitatelje dovode njegove još neobjavljene tekstove, kojima su kao uvod poslužili prinosi predstavnika odijeljenih Crkava i crkvenih zajednica, s kojima se u duhu ekumenizma nalazimo na zajedničkome putu koji vodi prema uspostavljanju punoga zajedništva.

Prva knjiga pape Franje obuhvaćena dotičnim nizom naslovljena je ″Molitva: Dah novog života″, za koju je predgovor napisao moskovski patrijarh Kiril, a 2. knjiga nosi naslov ″Naša majka Zemlja″, pobliže je određena podnaslovom ″Kršćansko čitanje ekoloških izazova″, pri čemu je pisac njezina predgovora ekumenski patrijarh Bartolomej, nadbiskup carigradski novorimski. Obje knjige objelodanjene su u okrilju Kršćanske sadašnjosti 2020. godine. Danas je riječ o knjizi ″Naša majka Zemlja″.

Ona donosi riječi, tekstove, govore i homilije pape Franje na temu očuvanja stvorenoga svijeta i promicanja dostojanstvenog života za svakog čovjeka. Različiti interventi dio su Papine enciklike ″Laudato si'″ o brizi za zajednički dom. Ekumenski patrijarh Bartolomej u uvodu ističe suglasje između pravoslavaca i katolika – u svjetlu vjere u Isusa Krista – o zaštiti dara stvorenoga svijeta i ljudskoga života. Vrijedne su citiranja rečenice kojima patrijarh Bartolomej završava uvod:

″Izvor našeg optimizma sastoji se, pak, u činjenici da nismo sami u našem odgovoru i našoj odgovornosti u korist zaštite ljudskog dostojanstva i zaštite Božjeg stvorenja. Nemamo samo sigurnost Gospodinove milosti nego također imamo solidarnost naše braće i naših sestara. To je ono što smo naučili iz našeg odnosa s ljubljenim papom Franjom, s kojim dijelimo napor oko nade za sve narode i radost za ozdravljenje našeg planeta. / Kao Božji sluge u ljubavi , držimo da je jedna od naših moralnih obveza odgovoriti na globalne patnje i budućim naraštajima ostaviti u baštinu održivi svijet, kao što je stvoren i željen od našeg Stvoritelja punoga ljubavi.″

Papa Franjo dosljedno ističe važnost cjelovite vizije i globalne suradnje, gdje se cijela ljudska obitelj odnosno cijelo čovječanstvo ima ujediniti u traženju održivog i cjelovitog razvoja i treba biti spremno ″raditi zajedno na izgrađivanju našega zajedničkog doma″. Od posebne je važnosti uvidjeti da papa Franjo razmatra zaštitu okoliša i s njome povezan održivi i cjeloviti razvoj te ih integrira u neraskidivo jedinstvo sa socijalnom etikom i socijalnim naukom Crkve. Papina je ekologija cjelovita jer obuhvaća sva Božja stvorenja, prirodne odnose na planetu Zemlji i društvene odnose u ljudskim zajednicama. Na sve smjera briga za zajednički dom; a taj dom valja nam razumjeti i kao kuću i kao domovinu, kao zemlju i kao planet, u isti mah i kao gospodarstvo i državu, kao zajednicu država i uređeno čovječanstvo; riječ je o cijelome ljudskom i izvanljudskom svijetu. Papa u tome smislu kaže da ″posebnu važnost zavrjeđuju oni koji se svim silama trude kako bi se riješile dramatične posljedice uništavanja okoliša na živote najsiromašnijih na svijetu. Mladi od nas traže promjenu. Oni se pitaju kako je moguće težiti za tim da se gradi bolja budućnost, a pritom ne misliti na krizu okoliša i trpljenja isključenih.″

Na kraju ove doista vrijedne i poticajne zbirke nalazi se jedan još neobjavljen tekst pape Franje, u kojemu sintetički i organski pristupa veličanstvenoj kršćanskoj viziji stvorenoga svijeta, njegovoj sudbini i našemu sveopćem poslanju kao vjernikâ. Papa zaključuje govorom o velikoj nadi:

″Dar, kajanje, prinos, bratstvo. Evo četiriju riječi koje priopćuju viziju stvarnosti, viziju stvorenoga, ali koje označuju i put ozdravljenja od potrebe za posjedovanjem, moći, zloporabom raspodjele, suradnje i poštovanja. Prema univerzalnom bratstvu – poput onoga koje nam je pokazao sv. Franjo Asiški – zaštitnik onih koji se zalažu za ekologiju, pravu ljudsku ekologiju, jer ima okus načina na koji Bog spašava svijet. To je moja velika nada za naše vrijeme.″