Blagdan Krštenja Gospodinova i simbolika vode
Marito Mihovil Letica
U nedjelju nakon blagdana Sveta tri kralja – koji se još zove i Bogojavljenje, a u južnim hrvatskim krajevima i Vodokršće – slavimo blagdan Krštenja Gospodinova. U sakramentu krštenja postajemo ″drugi Krist″ i po njemu se zovemo ″krstjani″ odnosno kršćani. Postajemo Kristu suobličeni, kristoliki. Od tada bivamo zamilovani osobitom milošću krsnoga trenutka, trajno ovijeni i zakriljeni Božjim glasom, koji za Bogočovjeka Isusa Krista reče: ″Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!″ (Mt 3,17). Posredno i nama, dionicima milosti posinovljenja, govori da smo sin Njegov ljubljeni ili ljubljena Njegova kći. Odnosno, kao što napisa Pavao u ″Poslanici Efežanima″, Bog nas milošću svojom ″zamilova u Ljubljenome″ (Ef 1,6). Izvanredne pojave povezane s Isusovim krštenjem u vodi, u rijeci Jordanu, imaju snažno epifanijsko, bogojavljensko obilježje: nebo se otvorilo, glas, golub, silazak Duha Božjega.
Pritom voda nosi snažno simbolično značenje, a ono je najčešće izraženo u trima temama: izvor života, sredstvo očišćenja i središte obnavljanja. U svima njima prisutna je smrt. Čovjek kršćanin treba u vodi umrijeti da bi se iz nje nanovo rodio za život, novi život u Gospodinu.
Isusov ulazak u vodu Jordana kako bi ga Ivan Krstitelj krstio jest spasiteljski, soteriološki izraz solidarnosti s grješnim čovječanstvom. Ne ulazi Isus u Jordan da bi voda tekućica sprala i odnijela Njegove grijehe jer Bogočovjek nema grijeha. Pravi Bog i potpuni čovjek ulazi u vodu namjesto nas grješnika da bi preuzeo na sebe grijehe svijeta, cijeloga čovječanstva. Tako se Kristovo spasiteljsko i otkupiteljsko djelovanje najavljuje već kod Njegova krštenja jer Bogočovjek ispunja spasovnu ″pravednost″ Božju, kojom Bog nepogrješivo i sigurno vodi plan spasenja. Krštenje Isusovo priprava je mesijanskoga vremena koje prorok Izaija navijestio je riječima: ″Evo Sluge mojega koga podupirem, / mog izabranika, miljenika duše moje. / Na njega sam svoga duha izlio, / da donosi pravo narodima″ (Iz 42,1).
Potrebno je istaknuti da se krštenje sastoji od dviju faza velike simbolične važnosti: uranjanja i izranjanja. Uranjanje (koje je u katolikâ danas najčešće svedeno na polijevanje vodom) simbolizira iščeznuće grješnoga čovjeka u vodama smrti i njegov povratak početku života. Izranjanjem iz vode čovjek je očišćen, zamilovan, sjedinjen s Bogom, udiše zrak novoga života u Kristu Gospodinu.
U događaju krštenja Gospodinova – kojega blagdan u liturgijskome kalendaru stoji na prijelazu iz božićnoga vremena u takozvano vrijeme kroz godinu – prilagodimo i ugodimo dane svojega života prema riječima koje dospijevaju ih otvorenih nebesa. Neka nas Duhom osnažena voda krštenja drži u zajedništvu s Isusom – našim najpouzdanijim prijateljem i jedinim Spasiteljem – koji nam je otvorio put horizontalnom zajedništvu među ljudima i narodima te vertikalnom zajedništvu s Bogom, kroz otvorena nebesa iz kojih neprestance odzvanja očinski glas: ″Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!″
