"Hardship of life", fotografija Mehmeta Aslana "Hardship of life", fotografija Mehmeta Aslana 

Od drame rata u Siriji do prihvata u biskupiji Siena

Dati nove ruke i noge budućnosti Sirije. Munzir i mali Mustafa, otac i sin iz Idliba s fizičkim ožiljcima od bombe u njihovoj zemlji te izbjeglice u Turskoj, stižu u Italiju iz Istanbula s dozvolom humanitarne zaštite. Dijete će biti operirano u bolnici u Budriju (BO). Upravo je fotografija Mehmeta Aslana, koji je osvojio Siena International Photo Awards, aktivirala plemenitu nit solidarnosti. Kardinal Lojudice: jednostavno smo se odazvali Papinom pozivu na prihvaćanje

Novu priliku u Italiji doživljava sirijska obitelj koja sretnim fotografiranjem i neposrednom mrežom solidarnosti dobiva dozvolu za humanitarnu zaštitu. Biskupija Siena koja će ih dočekati u radosnom je iščekivanju. Dječačić Mustafa - rođen bez gornjih udova i nogu nakon eksplozije bačve-bombe u Siriji čiji je otrovni plin jako povrijedio njegovu majku i njega, čak i prije nego što se rodio - mora se odmah podvrgnuti operaciji trbuha, a zatim će dobiti ortopedsko pomagalo, protezu. Operaciju će izvesti tim Centro Protesi Vigorso dell’Inail, Budrio (BO).

https://youtu.be/kA7Xff4LD9E

Od Idliba preko Turske do Italije

Maleni 5-godišnji Mustafa, zajedno s ocem Munzirom i majkom Zeibabom te još dvoje djece tog para, bit će smješten u stanu koji je ustupio lokalni Caritas. Obitelj - za koju će morati slijediti razdoblje karantene, jer dolazi iz inozemstva - bit će osigurana hranom i džeparcem. Nakon toga, Caritas će raditi na stvaranju mreže podrške i povezivanja s mjestom, koja će pogodovati procesu integracije obitelji. Obitelj je podrijetlom iz Idliba u Siriji, gdje su živjeli u vrlo skromnim uvjetima. Godine 2016. postali su žrtva bombe-bačve koja je eksplodirala na tržnici. Muškarac ostaje bez desne noge i teško je ozlijeđen, dok majka, koja je tada bila trudna s Mustafom, udiše nervni plin koji su ispustile bombe s nepopravljivim posljedicama po fetus. Dijete se rađa zahvaćeno tetramelijom, odnosno bez četiri uda. Tri godine kasnije obitelj je pobjegla, kao i stotine tisuća drugih izbjeglica, u južnu Tursku, blizu sirijske granice. Lišeni su svega. Tu žive kao prosjaci. Mogu računati samo na pomoć Crvenog polumjeseca. Turski fotograf Mehmet Aslan ih presreće, snima te fotografiju pušta u opticaj, a ona potom odmah obilazi svijet. Stiže na dodjelu Siena Awards 2021., gdje pobjeđuje. To je pobjeda nade protiv očaja nametnutog ratom.

Pretvoriti u praksu Papin apel na konkretna djela milosrđa

Iz Siene, kardinal Paolo Lojudice, nadbiskup Siena-Colle di Val D'Elsa-Montalcino i predsjednik biskupijskog Caritasa, javlja se na telefon svojim uobičajenim entuzijastičnim i jednostavnim tonom: "Svakako da smo sretni, ali smatrali smo to pomalo jednakim ostalim prihvatima koje radimo", objašnjava novinarki Antonelli Palermo, u intervjuu za Vatican News, kardinal Lojudice koji je uvijek bio na čelu pomoći onima kojima je potrebna. Kaže da je jednostavno proveo u djelo apel pape Franje da svaka župa ugosti jednu migrantsku obitelj u teškoćama. "Meni je bio mali problem kako ugostiti cijelu obitelj - dodaje - ali onda nastupa providnost, bez koje ne bismo mogli imati ovu priču". A zatim ističe ono što definira kao "kolosalnu odgovornost novinara" da zadrži pozornost usmjerenu na područja u kojima više ili manje podzemni ratovi i zlouporabe moći stvaraju dramatične učinke na živote žena, muškaraca i djece. "Ovo je dokaz. Mi smo samo dio mreže solidarnosti".

Otac i sin - ikona Patris Corde

Ovaj događaj u sjećanje vraća Papino pismo Patris Corde koje je zaista produbilo dimenziju očinstva. Fotografija Mehmeta Aslana prava je ikona u tom smislu: "Zaista možemo reći sveti Josip i njegov sinčić", kaže kardinal. "To je zapravo snažan dojam. Nisam ni zamišljao da ćemo i mi biti upleteni u taj događaj". Ne dodaje detalje o bliskoj budućnosti kako bi zaštitio obitelj. "Nismo ni htjeli otkriti gdje će odsjesti. Moramo im dati vremena da se smjeste. Velika prepreka zasigurno će biti jezik. Kulturološko posredovanje već postoji". Kao što je učinjeno i da se stvori što gostoljubiviji dom. Lojudice je zamolio volontere da na bijeli zid zakače plakat u boji kako bi zagrijali okoliš u kojem će živjeti. "Meni ova fotografija govori o radosti življenja, unatoč svemu. Kaže da 'možemo baciti u vis' dijete, čak i usred rata. I imati dostojanstvo". To nas je snažno prodrmalo u vrijeme pandemije u kojemu se, manje-više, doživljava iskušenje da se povuče u ljusku. "Ali naša je biskupija uvijek bila otvorena. To je znak uz druge znakove. Nadamo se da ćemo i dalje razumjeti što gostoprimstvo znači u stvarnosti - zaključuje biskup. Milosrđe uspijeva osmisliti i pokrenuti izvanredne stvari".

Solidarnost koja nadilazi medijsku pompu

Velik je bio rizik da se sve što se pokrenulo kako bi se toj obitelji pružila prilika doživi kao instrumentalna operacija koja bi osigurala povratak imidža, priznaje Luca Venturi, umjetnički direktor Siena Awards, kojemu je stigao video koji se nalazi na vrhu ovog teksta. On ističe da je svoje vrijeme potrošio kako bi pronašao jamstvo da će vjerodostojni i cijenjeni subjekti biti ti koji će prihvatiti ovu obitelj.

"Postojala je bojazan da medijska pompa koja se stvarala oko fotografije neće na kraju izazvati nikakvu konkretnost u prilog tim ljudima. Mi smo, s druge strane, htjeli dati drugačiju budućnost malom Mustafi", objašnjava Venturi. "Pokrenuli smo prikupljanja, ali strah je postojao. Ipak smo se usudili. Danas su sramežljivost i strah nestali, a ostaju radost i osjećaj dijeljenja koji postoje u Sieni". Kultura je, ukratko, kao element koji raskida i aktivira vrline i neslućene procese, čija sudbina također nadilazi očekivanja. Njegove misli idu svima onima koji su šutke sudjelovali, slijepo vjerujući onome tko je pokrenuo impuls. Od sada će sve to biti otkriće, uzbudljivo očekivanje zajednice koja jedva čeka da dade nove noge i ruke mladim žrtvama rata.

(Vatican News – ap – bj)

22 siječnja 2022, 12:05