Amoris Laetitia. Ljubav u braku

Branko Jurić

Četvrto poglavlje: Ljubav u braku

U ovom dijelu pobudnice, Papa Franjo govori o ljubavi u braku i ilustrira je počevši od "himna ljubavi" svetoga Pavla (1 Kor 13,4-7). "Nakon ljubavi koja nas povezuje s Bogom, bračna je ljubav najveći oblik prijateljstva" (AL 123). Četvrto poglavlje (AL 89-164) može biti izrazito zanimljivo i korisno bračnim parovima jer je riječ o istinskoj, pažljivoj, točnoj, nadahnutoj i poetskoj egzegezi pavlovskog teksta koji mnogi zaručnici biraju za liturgijsko čitanje na dan vjenčanja. Psihološka studija ulazi u svijet emocija supružnika – pozitivnih i negativnih – kao i u erotsku dimenziju ljubavi. Riječ je o iznimno bogatom i dragocjenom doprinosu kršćanskom životu supružnika, do sada neizrečenom u prethodnim papinskim dokumentima.

Više od pukog osjećaja

Razmišljajući o strpljivosti, Franjo najprije upozorava da "biti strpljiv ne znači dopustiti da nas se stalno maltretira". On ne poziva na strpljivost u takvim nepoželjnim slučajevima, nego onda kad pomislimo da relacije trebaju biti idilične "ili da su ljudi savršeni, ili kad sebe stavljamo u središte i očekujemo isključivo da sve bude po našem" (AL 92). Ljubav je "više od pukog osjećaja" i mora ju se shvaćati u smislu koji ta riječ ima na hebrejskom, a to je: 'činiti dobro' (AL 94).

Ljubav nas tjera da odbacujemo nepravdu

U tekstu pobudnice podsjeća se da "u ljubavi nema mjesta nezadovoljstvu zbog dobra drugoga", jer "prava ljubav cijeni uspjehe drugih osoba", ne doživljava ih kao prijetnju i oslobađa nas gorkog osjećaja zavisti (AL 95). "Ta ista duboko ukorijenjena ljubav vodi me do toga da odbacujem nepravdu, koja se sastoji u tome da neki posjeduju previše, a drugi nemaju ništa. To me jednako tjera da pronađem načine kako bi i oni koje je društvo odbacilo doživjeli malo radosti" (AL 96). U tom smislu i "ogorčenost je zdrava kad nas potiče reagirati na veliku nepravdu, ali je štetna kad teži prožeti naš cjelokupni odnos prema drugima" (AL 103). Zato nikada ne smije završiti dan a da se ukućani nisu jedni s drugima pomirili. Potrebna je samo "mala gesta, neka sitna stvar i obiteljski se sklad vraća. Dovoljno je samo pomilovati drugoga, šutke i bez riječi" (AL 104), savjetuje Papa Franjo.

Znati se radovati dobru drugoga

Pogled ispunjen poštovanjem i zahvalnošću ima golemu važnost i "škrtariti s tim obično zadaje bol" (AL 128). Papa ističe da su oni koji ljube "sposobni govoriti riječi utjehe, koje tješe, daju snagu, hrabre i potiču. Promotrimo, na primjer, neke riječi koje je lsus uputio osobama: 'Hrabro, sinko! ' (Mt 9, 2). 'Velika je vjera tvoja!' (Mt 15, 28), 'Ustani!' (Mk 5, 41). 'Idi u miru!' (Lk 7, 50). 'Hrabro samo!' (Mt 14, 27). Nisu to riječi koje ponižavaju, koje rastužuju, koje rasrđuju, koje preziru" (AL 100). Stoga je u obitelji potrebno naučiti taj ljubazni Isusov govor. Još jedna nezaobilazna osobina koju članovi obitelji trebaju gajiti jest znati se radovati dobru drugoga. Odnosno, kad se dogodi nešto dobro u životu nekomu u obitelji, on ili ona "zna da će drugi biti tu da to proslave zajedno s njim" (AL 110).

Nadalje, "ljubav pazi na dobar glas drugih" (AL 112). Slabosti i pogreške valja promatrati u širem kontekstu. "Moramo jednostavno shvatiti da smo svi mi kompleksna mješavina svjetla i sjena. Druga je osoba mnogo više od zbroja sitnica koje me smetaju" (AL 113).

Povjerenje omogućuje slobodu

Povjerenje u bračnom odnosu omogućuje slobodu. To znači da "ne treba kontrolirati drugu osobu, pratiti pomno svaki njezin korak, da ne pobjegne iz našeg naručja. Ljubav vjeruje, daje slobodu drugomu, ne pokušava sve držati pod kontrolom", a ta "sloboda istodobno omogućuje iskrenost i transparentnost, jer kad pojedinac zna da mu drugi vjeruju i cijene njegovu veliku dobrotu, pokazuje se takav kakav jest, postaje otvoren i ništa ne krije" (AL 115), primjećuje Rimski biskup.

Martin Luther King: bratska ljubav i poražavanje zlih sustava

Govoreći o ljubavi koja sve podnosi (usp. 1 Kor 13,7), Papa navodi riječi Martina Luthera Kinga, koji je najgore progone i poniženja podnosio s bratskom ljubavlju: "Osoba koja te najviše mrzi ima nešto dobra u sebi; i narod koji te najviše mrzi ima nešto dobra u sebi; i rasa koja te najviše mrzi ima nešto dobra u sebi. A kada dođeš dotle da pogledaš u lice svakog čovjeka i vidiš duboko u njemu ono što religija naziva 'slikom Božjom', počinješ ga voljeti unatoč svemu. [...] Drugi način na koji ljubiš svoga neprijatelja jest ovaj: kad se ukaže prilika da poraziš svoga neprijatelja, to je trenutak u kojem moraš odlučiti da to nećeš učiniti. [...] Kada se vineš do stupnja ljubavi, njezine velike ljepote i snage, jedino što nastojiš poraziti jesu zli sustavi. One koji su zarobljeni tim sustavom moraš voljeti, ali nastoj poraziti sustav. [...] Ako uzvraćaš mržnjom na mržnju, samo se pojačava postojanje mržnje i zla u svemiru. [...] Netko mora imati dovoljno vjere i moralnosti da ga prekine i ubrizga u samu strukturu taj snažni i moćni element ljubavi" (AL 118).

Brak – dinamičan proces koji postupno vodi naprijed

Papa Franjo je potpuno svjestan svakodnevice ljubavi koja nema ništa s idealizmom. Stoga se "ne smije na dvije ograničene osobe svaljivati golemo breme da moraju savršeno reproducirati jedinstvo koje postoji između Krista i njegove Crkve, jer brak kao znak uključuje 'dinamičan proces koji postupno vodi naprijed, zahvaljujući rastućem ujedinjavanju Božjih darova'" (AL 122).

Tri ključne riječi

U obitelji je potrebno "koristiti tri riječi: molim, hvala i oprosti. To su tri ključne riječi! Kada u obitelji nema previše nametljivosti i kada se nauči reći 'molim te', kada u obitelji nema egoista i kada se u njoj nauči reći 'hvala', i kada u obitelji neki njezin član primijeti da je učinio nešto loše i zna reći 'oprosti', tada u toj obitelji vladaju mir i radost. Ne budimo škrti u korištenju tih riječi, budimo velikodušni u njihovu ponavljanju iz dana u dan", jer "prave riječi, izrečene u pravom trenutku, štite i hrane ljubav iz dana u dan" (AL 133), zaključuje Papa.

Ne neprikladnom tumačenju Poslanice Efežanima

On ne propušta upozoriti na to da "treba izbjegavati sva neprikladna tumačenja teksta iz Poslanice Efežanima, gdje Pavao traži da 'žene [budu podložne] svojim muževima' (Ef 5,22). Taj tekst je odraz kulturnih kategorija svojstvenih tome dobu - upozorava Papa - ali mi ne trebamo prihvaćati tu kulturnu matricu, nego objavljenu poruku koju prenosi cijela ta perikopa" (AL 156, 154 i 159).

Preobrazba ljubavi

Poglavlje završava vrlo važnim promišljanjem o "preobrazbi ljubavi" jer zbog "duljega životnog vijeka događa se nešto što nije bilo uobičajeno u drugim vremenima: intimni odnos i uzajamna pripadnost traju po četiri, pet ili čak šest desetljeća, a to za sobom povlači potrebu da se početna odluka mora obnavljati u više navrata" (AL 163). Fizički izgled se mijenja, a ljubavna privlačnost ne jenjava nego se mijenja. "Kad se čovjek zaljubi, zaljubljuje se u cijelu osobu s njezinim identitetom, a ne samo u neko tijelo. Iako tijelo s vremenom stari, ono na neki način nikada ne prestaje izražavati onaj osobni identitet koji je prvi osvojio naše srce" (AL 164).