Amoris Laetitia. Bračna i obiteljska duhovnost

Branko Jurić

Deveto poglavlje: Bračna i obiteljska duhovnost

Deveto, ujedno i posljednje, poglavlje (AL 313-325) apostolske pobudnice o ljubavi u obitelji posvećeno je bračnoj i obiteljskoj duhovnosti, "sastavljenoj od nebrojnih stvarnih i konkretnih gesti". Gospodinova prisutnost prebiva u stvarnoj i konkretnoj obitelji, "sa svim njezinim svakodnevnim problemima i borbama, radostima i nadama. Kad se živi u obitelji, teško je pretvarati se i lagati, ne možemo se sakrivati iza maske. Ako je ta autentičnost prožeta ljubavlju, onda Gospodin ondje vlada sa svojom radošću i mirom" (AL 315), piše Papa.

Ne zatvarati oči pred bližnjim

Ljubav poprima različite nijanse, ovisno o načinu života na koji je svatko od nas pozvan (AL 313). Franjo navodi riječi svog prethodnika Benedikta XVI. koji je rekao da "kada zatvaramo oči pred bližnjim, postajemo slijepi i za Boga". Samo ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena (1 Iv 4,12). "Ljudska osoba ima prirođenu i ustrojstvenu društvenu dimenziju i prvi i iskonski izraz društvene dimenzije osobe je ljudski par i obitelj, duhovnost se utjelovljuje u obiteljsku zajednicu". U pobudnici se, stoga, jasno kaže da "oni koji imaju duboke duhovne težnje ne smiju osjećati da ih obitelj sputava u njihovu rastu i napredovanju u duhovnom životu, nego je radije promatrati kao put koji Gospodin koristi da ih povede k vrhuncima mističnog sjedinjenja" (AL 316).

Teologalni prostor

Supružnici različitim svakodnevnim gestama oblikuju "teologalni prostor u kojem se može iskusiti mistična prisutnost uskrslog Gospodina". Sve, "trenutke radosti, odmora ili slavlja, pa i seksualnost, doživljava se kao sudjelovanje u punom životu njegova uskrsnuća" (AL 317).

Molitva može učiniti neizmjerno dobro obitelji

Molitva u obitelji poseban je način izražavanja i jačanja te uskrsne vjere. Stoga Papa poziva da svakoga dana izdvojimo "nekoliko minuta kako bismo se zajedno okupili pred živim Bogom, da mu kažemo svoje brige, da molimo za potrebe naše obitelji, da molimo za nekoga tko proživljava teške trenutke, da ga zamolimo da nam pomogne pokazati ljubav, da mu zahvalimo za život i sve ono dobro u našem životu, da zamolimo Gospu da nas stavi pod svoje majčinsko okrilje. Uz nekoliko jednostavnih riječi, ta molitva može učiniti neizmjerno dobro našim obiteljima" – poručuje Rimski biskup – podsjećajući da su "različiti izrazi pučke pobožnosti blago duhovnosti za mnoge obitelji". Zajednički hod molitve ima svoj vrhunac u zajedničkome sudjelovanju u euharistiji, osobito u kontekstu nedjeljnog počinka (AL 318).

Duhovnost isključive i slobodne ljubavi

Brak je ujedno iskustvo potpune pripadnosti drugoj osobi. Supružnici prihvaćaju izazov i težnje da se do kraja istroše i ostare zajedno, i na taj način odražavaju samu Božju vjernost. Ta čvrsta odluka, koja označava jedan način života, jest "unutarnji zahtjev ugovora bračne ljubavi", jer – kako je tijekom posjeta Argentini 1987. rekao sveti Ivan Pavao II. – "onaj tko se ne odluči ljubiti zauvijek, teško da može iskreno ljubiti i samo jedan jedini dan" (AL 319). Papa Franjo dodaje da bi istodobno, ta vjernost bila duhovno besmislena "ako bi to bio samo zakon kojem bi se osobe poslušno pokoravale. Naprotiv, to je stvar srca, gdje samo Bog vidi (Mt 5, 28). Svakog jutra pri ustajanju pred Bogom potvrđujemo odluku da ćemo biti vjerni, što god da se dogodilo u danu. I svatko od nas, prije odlaska na spavanje, nada se da će u jutro ustati i nastaviti tu avanturu, uzdajući se u Gospodinovu pomoć. Na taj način, svaki je supružnik za drugoga znak i oruđe blizine Gospodina, koji nas nikada ne ostavlja same: 'I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta' (Mt 28, 20)" (AL 319).

Sloboda i zdrava autonomija

Postoji točka gdje ljubav bračnoga para doseže svoju najvišu slobodu i postaje temelj zdrave autonomije. To se događa kad suprug i supruga shvate da "drugi nije njegova ili njezina svojina, već da ima mnogo važnijega gospodara, svoga jedinoga Gospodina. Nitko ne smije težiti za tim da zaposjedne najosobniju i najtajniju intimnost voljene osobe; samo Bog može zauzimati središte njezina života. Duhovni put svakog pojedinog - kao što je Dietrich Bonhoeffer lijepo primijetio - treba dovesti do određenog 'otrježnjenja' u vezi s drugim, da prestane očekivati od te osobe nešto što je svojstveno samo Božjoj ljubavi. To zahtijeva određeno duhovno oslobođenje. Prostor koji svaki od supružnika pridržava isključivo svojemu osobnom odnosu s Bogom, ne samo da pomaže liječiti rane zajedničkog života nego također omogućuje supruzi i suprugu da u Božjoj ljubavi nađu najdublji izvor smisla vlastitog života. Svaki dan moramo zazivati pomoć Duha Svetoga da ta unutarnja sloboda bude moguća" (AL 320).

Obitelj - najbliža 'bolnica'

"Kršćanski su ženidbeni drugovi jedan drugomu, svojoj djeci i ostalim članovima obitelji suradnici milosti i svjedoci vjere. Bog ih poziva rađati život i brinuti se za nj. Eto zašto je obitelj oduvijek bila najbliža 'bolnica'. Brinimo se, dakle, jedni za druge, podupirimo i potičimo jedni druge, a to iskustvo živimo kao dio naše obiteljske duhovnosti". Tako su supružnici "međusobno odrazi Božje ljubavi koja tješi riječju, pogledom, rukom pomoćnicom, milovanjem, zagrljajem. Stoga, htjeti zasnovati obitelj znači imati hrabrosti biti dio Božjeg sna, hrabrosti sanjati s njim, hrabrosti graditi s njim, hrabrosti pridružiti mu se u izgrađivanju svijeta u kojem se nitko neće osjećati osamljenim" (AL 321).

Duhovnosti skrbi, utjehe i poticaja

Posljednji dio pobudnice govori o "duhovnosti skrbi, utjehe i poticaja" (AL 321-325). "Sav je život obitelji milosrdni 'pašnjak'. Svatko od nas, svojom ljubavlju i brigom, ostavlja traga na životu drugih" (AL 322), piše Papa. "Svatko je od nas 'ribar ljudi' (Lk 5,10) koji u Isusovo ime baca mreže (usp. Lk 5,5) prema drugima, ili seljak koji obrađuje obradivo tlo koje predstavljaju drage mu osobe, trudeći se izvući iz njih ono najbolje. […] To znači ljubiti Boga, jer je on taj koji je zasijao mnoge dobre stvari u druge u nadi da ćemo im pomoći da izrastu" (AL 322). "Duboko je duhovno iskustvo promatrati naše najmilije Božjim očima i vidjeti Krista u njima. To zahtijeva slobodu i otvorenost. […] Naši voljeni zaslužuju našu potpunu pažnju. Isus nam je uzor u tome, jer kad god bi se ljudi približili razgovarati s njim, on bi im upravio pogled i gledao ih s ljubavlju (usp. Mk 10,21). Nitko se nije osjećao zapostavljenim u njegovoj prisutnosti, jer su njegove riječi i geste izražavale ovo pitanje: 'Što hoćeš da ti učinim?' (Mk 10,51). To je ono što se doživljava u svakodnevnom životu obitelji. […] Tako se rađa nježnost, koja je kadra pobuditi radost u drugom što se osjeća ljubljenim. Posebice dolazi do izražaja u tom da se s istančanom brigom vodi računa o tuđim ograničenjima, osobito kada su očita" (AL 323).

Otvorenost i gostoprimstvo obitelji

Franjo podsjeća da jezgra obitelji, vođena snagom Duha, "nije otvorena samo za život rađajući ga u vlastitom krilu, nego se otvara, izlazi iz sebe da proširi vlastito dobro na druge, da se brine za druge i traži njihovu sreću. Ta se otvorenost posebno izražava u gostoprimstvu, koje riječ Božja potiče na sugestivan način: 'Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!' (Heb 13,2)" (AL 324). Upravo je ova novozavjetna rečenica bila inspiracija za skulpturu "Neopaženi anđeli" (originalni naziv: "Angels Unawares"; autor: Timothy Schmalz) koja se, voljom Pape Franje, od 2019. nalazi na Trgu Svetoga Petra s nakanom da podsjeća posjetitelje na važnost i vrednotu gostoprimstva. "Kad obitelj prihvaća druge i izlazi im ususret, osobito siromašnima i napuštenima, ona postaje simbol, svjedočanstvo, udioništvo u majčinstvu Crkve. Socijalna ljubav, taj odraz Trojstva, zapravo je ono što ujedinjuje duhovno značenje obitelji i njezino poslanje prema drugima, jer uprisutnjuje kerygmu sa svim njezinim zahtjevima vezanima uz zajednicu. Obitelj živi svoju posebnu duhovnost upravo time što je istodobno kućna Crkva i vitalna stanica za preobrazbu svijeta" (AL 324).

Nijedna obitelj nije savršena, nego treba stalno rasti

U završnom odlomku Papa navodi: "Nijedna obitelj nije savršena stvarnost ili gotov proizvod, nego treba stalno rasti i sazrijevati u sposobnosti da ljubi […]. Naše razmišljanje o punini koju tek trebamo postići omogućuje nam također da u pravoj perspektivi vidimo povijesni put koji prolazimo kao obitelji, kako bismo od naših međuljudskih odnosa prestali tražiti savršenstvo, čistoću namjera i dosljednost, koje ćemo moći susresti samo u Kraljevstvu koje dolazi. To nas također čuva od toga da strogo sudimo one koji žive u vrlo krhkim situacijama. Svi smo pozvani nastaviti težiti nečemu višem od sebe i naših granica, i svaka obitelj mora osjetiti taj stalni poticaj. Hodimo, obitelji; nastavimo taj hod! Ono što nam je obećano veće je nego što možemo zamisliti. Nikada ne gubimo nadu zbog naših ograničenja, ali niti ne odustajmo od toga da tražimo puninu ljubavi i zajedništva, koja nam je obećana". Apostolska pobudnica završava molitvom Svetoj Obitelji (AL 325).

Molitva Svetoj Obitelji

Isuse, Marijo i Josipe,
u vama promatramo
sjaj istinske ljubavi
i vama se s pouzdanjem obraćamo.

Sveta nazaretska obitelji,
učini i naše obitelji
mjestima zajedništva i prostorima molitve,
istinskim školama evanđelja
i malim kućnim Crkvama.

Sveta nazaretska obitelji,
neka u obiteljima nikada više ne bude
nasilja, zatvorenosti i podjele;
neka svatko tko je povrijeđen ili sablažnjen
brzo osjeti utjehu i doživi ozdravljenje.

Sveta nazaretska obitelji,
daj da svi postanemo svjesni
svetog i nepovredivog značaja obitelji
i njezine ljepote u Božjem naumu.

Isuse, Marijo i Josipe,
čujte i uslišite našu molbu. Amen.