Prikaz knjige ″Biti otac sa svetim Josipom″

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Imenu svetoga Josipa iz Nazareta pripadaju prema katoličkome kalendaru dva nadnevka: 19. ožujka, koji smo jučer obilježili, te 1. svibnja, kada je sveti Josip radnik. Zaštitnik je obitelji, očeva, trudnica, nerođene djece, emigranata i ostalih. Kada je riječ o zanimanjima, sveti Josip zaštitnik je radnika, tesara, stolara, inženjera, slastičara i drugih. Njegovi su najčešći simboli drvodjeljski alat, Dijete Isus, ljiljani i križ.

Valja k tome reći da je sveti Josip na osobit način slavljen u okrilju hrvatskoga naroda. Vlasti Dubrovačke Republike donijele su 20. ožujka 1521. odluku da se svetkovina svetoga Josipa slavi kao zapovjedni blagdan. A u sjeverozapadnim je krajevima Hrvatske štovanje ovoga svetca promicano ponajvećma zahvaljujući isusovcima te je Hrvatski sabor dana 10. lipnja 1687. proglasio svetoga Josipa zaštitnikom hrvatskoga kraljevstva. O tome hrvatski prijevod latinskoga teksta glasi: ″Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnoga zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.″ Recimo i to da se na njegovu svetkovinu 19. ožujka u nekim zemljama i krajevima slavi Dan očeva.

″Biti otac sa svetim Josipom″ naslov je knjige koju je 2021. objavila nakladna kuća Verbum. Autor je Fabrice Hadjadj, rođen 1971., vrhunski intelektualac i sjajan esejist. U pisanju i predavanjima ozbiljno pristupa važnim temama, ne isključujući humor i igru riječi. Ponajvećma je zaokupljen pitanjem Boga. Podrijetlom Židov, obratio se na katoličanstvo. Član je Papinskoga vijeća za laike.

U dvanaest lekcija koje na osobit način povezuju Bibliju, predaju i vlastito obiteljsko iskustvo, autor nam na temelju života svetoga Josipa nadahnuto nudi kratak i poticajan vodič za očinstvo i obiteljski život u ovo naše izazovima obilježeno vrijeme. Knjiga je s pravom podnaslovljena ″Mali vodič za pustolove postmodernih vremena″.

Fabrice Hadjadj napominje da Josipa običavamo smatrati zamjenskim ocem, hraniteljem, usvojiteljem, ocem po zakonu, što znači nekakvim polu-ocem, zato što netko pred ljudima treba igrati tu ulogu. Nasuprot tomu, autor ističe kako je njegova teza da nitko nije radikalnije otac od Josipa te razjašnjava:

″U ovom se vjerno držim Blažene Djevice. Kad su Isusa našli u Hramu, ona govori o Josipu i kaže: ′Otac tvoj′ (Lk 2,48). Držim se i značenja Josipova imena. Na hebrejskom to znači ′on će dodati′, ′on će uzrokovati rast′ i odnosi se na očinsku plodnost i očinski autoritet. Napokon, držim se tipičnoga biblijskog scenarija po kojem se obećano očinstvo, nakon vremena neplodnosti, događa božanskom intervencijom: ′Gospodin se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: Sara zače i rodi Abrahamu sina′ (Post 21,1-2).″

Osobitu ljudsku vrijednost i uzvišenost posvajanja objašnjava Hadjadj napominjući da ″biološko očinstvo nije isključivo ljudsko svojstvo budući da ga dijelimo s drugim životinjskim mužjacima, tako da očinstvo posvajanjem ima veći ugled. Proizlazi iz osobnoga izbora i zakonski je potvrđeno.″

Knjiga Fabricea Hadjadja ″Biti otac sa svetim Josipom″ zavrjeđuje pohvalu i čitateljsku pozornost.