Isusova mala sestra Annie: "Charles de Foucauld. Stopama Isusa iz Nazareta"

M. s. Vesna Zovkić

Ako se Charlesu de Foucauldu više divimo, nego što ga poznajemo, kako kaže jedan talijanski svećenik, ova knjiga doista je dobra prilika da ga i upoznamo. Mala sestra Annie daje kratki prikaz njegovog života i duhovnosti, prije svega njegovim vlastitim riječima, povezujući njegova pisma i bilješke svojim kratkim i sadržajnim komentarima.

Brat Karlo (Charles de Foucauld) je vrlo rano ostao bez roditelja, u mladosti je izgubio vjeru, a bolnu prazninu, kao mnogi mladi danas, pokušavao je ispuniti neobuzdanim užitcima. Nakon kratke vojne karijere, odlazi na istraživačko putovanje u Maroko gdje će ga molitva muslimana potaknuti na traženje Boga. M.s. Annie u tome vidi "otajstvenu solidarnost čije razloge poznaje samo Bog".

Po povratku u Francusku nastavlja tragati za dubljim smislom života i jednog dana, u 28. godini, Karlo otkriva bezgraničnu i bezuvjetnu Božju ljubav. Kasnije će reći: "Onog časa kada sam povjerovao da postoji Bog, nisam mogao ništa drugo, nego živjeti samo za njega". Isus-Ljubav, Iesus-Caritas, te dvije riječi Karlo je ispisivao posvuda, po zidovima, bilješkama, na svakoj stranici svojih pisama. Njegov ispovjednik za njega kaže da je "vjeru pretvorio u ljubav", a sam Karlo za sebe će reći: "Nijedna rečenica evanđelja nije na mene ostavila dublji dojam od ove: Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste."

Kroz duge sate klanjanja i Karlo će otkriti da se "Sakrament oltara ne može se odvajati od sakramenta brata" (Sv. Ivan Zlatousti), zato kaže: "Svi su ljudi djeca Božja koju on beskrajno ljubi; ne možemo ljubiti Boga, a da ne ljubimo ljude". Diže glas protiv nepravde: "Treba ljubiti pravdu i mrziti nepravdu i kada ovozemaljska vlast čini kakvu veliku nepravdu, onda joj to treba reći jer nemamo prava biti 'zaspali stražari', 'nijemi psi' (Izaija) i 'bezosjećajni pastiri' (Ezekijel)". Njegova molitva sve više ga vodi ljudima, on želi biti brat svakom čovjeku, u svima gledati Isusa. Vrata njegove kuće bila su otvorena svima: muslimanima, Židovima i kršćanima tako da su stanovnici alžirske oaze Beni Abbès njegovu kuću prozvali bratstvo.

Karlo je u početku sanjao o obraćenju muslimana, ali nakon nekog vremena, živeći na samom jugu Sahare, shvatit će i reći: "Nisam tu zato da obraćam Tuarege, nego zato da ih pokušam razumjeti; da ih ljubim zato što ih Isus ljubi." U ono doba, kada su vjernici smatrali da će biti spašeni samo oni pravovjerni, a to je redovito značilo naši, Karlo je vjerovao "da će dragi Bog primiti u nebo sve koji su bili dobri i pošteni." Kao i sve one koji u konačnom Susretu ne budu odbili njegovu Ljubav.

U današnje vrijeme rastućeg nacionalizma i siromaštva, ratova koji traju i onih koji vrebaju, Karlova poruka sveopćeg bratstva itekako je aktualna. U našim selima i gradovima sve je više siromaha i beskućnika, na našim granicama sve više migranata. "Što god ne učiniste jednom od moje najmanje braće, meni ne učiniste."

Papa Franjo spominje brata Karla na kraju svoje enciklike Fratelli tutti, a profesor Tomislav Kovač u pogovoru knjige kaže da se "Charles de Foucauld posve uklapa u viziju Crkve koju zagovara papa Franjo". Njegova kanonizacija bit će 15. svibnja u Rimu, a u Zagrebu ćemo je proslaviti 11. lipnja u našoj župi Sv. Mihaela Arkanđela u Dubravi.

(Vatican News – vz – bj)