O svetome Ivanu Krstitelju i njegovoj svetkovini
Marito Mihovil Letica
ʺIvan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazakʺ, hrvatski je prijevod prastare latinske izreke neobične slikovitosti i snažne impresivnosti. U njezinu duhovnome svjetlu biva razumljivim zašto se Ivanu Krstitelju – uz Isusa i Djevicu Mariju – jedinom u katoličkome kalendaru slavi zemaljski rođendan, a to je 24. lipnja. Time je Ivanu iskazana čast koja proizlazi iz Isusovih riječi zapisanih u 11. poglavlju ʺEvanđelja po Matejuʺ: ʺZaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstiteljaʺ (Mt 11,11). Treba spomenuti i to da se Ivanovo mučeništvo obilježava 29. kolovoza.
Dan rođenja Ivana Krstitelja, Ivanje, običava se nazivati i ʺljetni Božićʺ jer dolazi odmah po ljetnome suncostaju, koji je šest mjeseci nakon Božića, s kojim pak povezujemo zimski suncostaj. Uoči svetkovine Ivana Krstitelja ili svetoga Ive (kako ga odmilice ili hipokoristikom zovu u Bosni i nekim drugim krajevima gdje žive Hrvati) pale se ivanjski krijesovi, a riječ je o običaju koji seže u pretkršćanska vremena, čega se primjerice dohvaća i Shakespeareovo djelo ʺSan Ivanjske noćiʺ, maestralan književni spoj svadbene komedije i vilinske pastorale gdje su opisane ljepote prirode i čarolije Ivanjske noći. (K tome je zanimljivo spomenuti da se plod rogača u nekim jezicima: njemačkom, danskom, švedskom i drugima; zove ʺIvanov kruhʺ, primjerice njem. ʺJohánnisbrotʺ, jer se prema predaji Ivan Krstitelj hranio uz ostalo i rogačima.)
Evanđelist je Ivan zapisao da se Ivan Krstitelj predstavio Izaijinim riječima odgovarajući na pitanja koja su mu postavljali svećenici i leviti:
ʺ... ʹTko si ti?ʹ, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: ʹJa nisam Krist.ʹ Upitaše ga nato: ʹŠto dakle? Jesi li Ilija?ʹ Odgovori:ʹNisam.ʹ ʹJesi li Prorok?ʹ Odgovori: ʹNe.ʹ Tada mu rekoše: ʹPa tko si, da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sâm o sebi?ʹ On odgovori: / ʹJa sam glas koji viče u pustinji: / Poravnite put Gospodnji! / – kako reče prorok Izaija.ʹ / A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: ʹZašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?ʹ Ivan im odgovori: ʹJa krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, kome ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.ʹ To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.ʺ (Iv 1,19-28)
Na Ivanje najduže je danje svjetlo te je svetkovina povezana s početkom ljeta i žetvenim običajima. U Ivanjskoj noći pale se krijesovi čiju svjetlost valja ponajprije gledati i razumijevati pod kristološkim vidikom: u skladu s riječima o Ivanu Krstitelju koje čitamo u proslovu ʺEvanđelja po Ivanuʺ: ʺNe bijaše on Svjetlo, / nego – da posvjedoči za Svjetloʺ (Iv 1,8).
Ivan Krstitelj posrednik je između Staroga i Novoga saveza, što simbolički možemo povezati s kalendarskom smještenošću njegove svetkovine. Ivandan se nahodi točno između dvaju susljednih Božićâ, šest mjeseci od jednoga i do drugoga, čime se Ivan iskazuje posrednikom između Božjih opetovanih nastanjenjâ među ljudima, glasnikom trajnoga i uvijek prisutnoga Božića te vjerodostojnim navjestiteljem Bogočovjeka Isusa Krista, koji je vječna preegzistentna Riječ Božja i vječno Istinsko Svjetlo.
