Šesnaesta nedjelja kroz liturgijsku godinu
Vlč. Bruno Diklić
Liturgijska čitanja ove nedjelje otkrivaju pred našim očima jednu veliku i bogatu temu: gostoljubivost. Naime, u prvome čitanju slušamo kako je Abraham ugostio tri stranca, odnosno tri nepoznata čovjeka, kako su im on i njegova žena Sara pružili mjesto za odmor te ih nahranili. U tim trima tajanstvenim gostima Crkva je od prvih vremena iščitavala lik Boga koji dolazi u posjet Abrahamu te donosi lijepu vijest da će njegova žena Sara zatrudnjeti i roditi sina.
Nadalje, evanđelje današnje nedjelje prikazuje nam Martu i Mariju kako ugošćuju Isusa. Marta je bila zauzeta poslovima i posluživanjem dok je Marija zauzela stav učenice: sjela je do Isusovih nogu i slušala je njegovu riječ. Bog se, dakle, u Svetom pismu na ovim, ali i drugim mjestima pokazuje kao putnik i hodočasnik koji na svome putu postaje gostom na različitim susretima, objedima, u kućama i slično.
Čitajući evanđeoski ulomak, primjećujemo određenu napetost između sestara: Marti je očito smetalo što sav posao mora obavljati sama dok njezina sestra sjedi. Stoga traži od Gospodina neka joj naredi da joj pomogne. Ne bismo u ovome tekstu trebali promatrati Martu kao onu koja »igra lošu ulogu«. Time bismo obezvrijedili važnost i veličinu ljudskoga rada i marljivosti. Marta i Marija nisu žestoki suparnici. Naprotiv, i Marta i Marija iskazuju gostoljubivost svome gostu.
U čemu je onda razlika? U svojoj brižljivosti i nastojanjima Marti prijeti opasnost da zaboravi najvažniju stvar, a to je nazočnost gosta, u ovom slučaju Isusa (papa Franjo). Marija je prepoznala što je u tom datom trenutku najvažnije, odnosno prepoznala je u svome domu prisutnost ne tek jednog od gostiju već prisutnost Gosta, pisanog velikim početnim slovom.
Dakle, Bog se učinio gostom za stolom i u kući običnih ljudi. Zato su kršćani od samih početaka izrazito cijenili krepost gostoljubivosti: jer u svakom gostu prepoznaju samoga Krista. Kako je poražavajuće i kako je žalosno čuti da se netko u našoj sredini, među nama kršćanima, osjeća odbačenim i neprihvaćenim! Nije tu riječ tek o nekom osjećaju, o jednoj svađi, o nekom nesporazumu. Ne, riječ je o tome da kada, iako smo vjernici, prema bližnjima zauzimamo trajan stav odbijanja i neprihvaćanja.
Ipak, ne samo da se Bog učinio gostom u životu ljudi kako čitamo u Svetom Pismu, ne samo da i nama dolazi u susret u drugim osobama prema kojima smo pozvani iskazivati gostoljubivost, nego je i sâm Bog domaćin, onaj koji nas želi primiti kao goste u svome Kraljevstvu. Neka i naš život bude dostojan odgovor na Božju gostoljubivost, odnosno na Božju ljubaznost koju nam iskazuje i pruža!
