Osvrt na knjigu fra Ivana Šarčevića "Dijalog iz vjere"

Marito Mihovil Letica

Počinjemo podsjećanjem da evanđelist Ivan pojam ʺLógosʺ piše velikim početnim slovom, gdje se takav zapis odnosi na preegzistentnu Riječ Božju, koja se utjelovila i na svijet došla u osobi Bogočovjeka Isusa Krista. O tome da je ʺLógosʺ ujedno ʺDia-lógosʺ – dijalog – piše Joseph Ratzinger u čuvenoj knjizi ʺUvod u kršćanstvo: Predavanja o Apostolskom vjerovanjuʺ ove rečenice:

ʺIskustvo o Bogu koji stoji u dijalogu, o Bogu, dakle, koji nije samo ′Lógos′ nego i ′Dia-lógos′, koji nije samo Misao i Smisao, već Razgovor i Riječ između onih koji međusobno razgovaraju – to iskustvo razbija antičku razdiobu stvarnosti na supstanciju kao jedinu istinsku zbilju i na akcidente kao nešto što je puka slučajnost. Sada postaje jasno da uz supstanciju postoji i dijalog, relacija, kao praiskonski oblik bitka.ʺ

Preegzistentni ʺLógosʺ – Isus – utjelovio se i došao na zemlju da Bog u njemu ljude ne samo spasi i otkupi nego i da ih nauči dijalogizirati, istaknuo je, nasljedujući riječi Josepha Ratzingera, Stipo Kljajić te nastavio:

ʺNimalo slučajno Isus se u kršćanskoj tradiciji naziva drugim Adamom i većim od Abela: on, za razliku od njih dvojice, u neizrecivoj slobodi dijalogizira s Bogom i s braćom koja mu žele zlo. Najčešće Isus najplodnije sugovornike za dijalog, što nije nimalo zanemarivo, pronalazi u strancima, u drukčijima od svojih. Možda i u našoj sredini odzvone Isusove riječi da tako pravog dijaloga iz vjere nije našao među svojima, kao među strancima.ʺ

To je Stipo Kljajić napisao u tekstu koji je naslovio ʺO dijalogu dijaloškiʺ, a riječ je o predgovoru u knjizi Ivana Šarčevića ʺDijalog iz vjereʺ, koja je u nakladi Kršćanske sadašnjosti objavljena 2021. godine. Osnovni podatci o autoru kažu da je Ivan Šarčević franjevac iz Bosne i Hercegovine, teolog i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, gdje predaje pastoralnu teologiju i katehetiku.

Njegova knjiga ʺDijalog iz vjereʺ svjedoči da je posrijedi vrsni intelektualac, koji različita područja teologije znalački povezuje sa sociologijom i filozofijom; svetopisamske istine uprisutnjuje i aktualizira u našemu vremenu i kulturnome prostoru. Knjiga se iskazuje pravom riznicom kršćanskih istina, a k tome poziva na ekumenska zbližavanja i međureligijski dijalog. Metodički napisano i obuhvatno djelo, za koje ću s pouzdanjem ustvrditi da na osobit način – ujedno analitički i sintetički, kritički i himnički – pristupa mnogoaspektnom i višestruko uvjetovanom fenomenu dijaloga.

Knjiga obaseže oko 330 stranica i u njoj je riječ o odnosu religije, kulture i dijaloga, o kulturi dijaloga i dijalogu kultura, o pretpostavkama međureligijskoga dijaloga, o dijalogu s ateistima, o unutarhrvatskome dijalogu na tragu Željka Mardešića, o povijesno-teološkom utemeljenju dijaloga bosanskih franjevaca i o drugim temama. Završavamo rečenicama kojima fra Ivan Šarčević zaključuje poglavlje ʺDijalog s perspektivom: Od kulture dijaloga do dijaloga kulturaʺ:

ʺUniverzalnost Isusove poruke svjedoči da je dijalog nužan na svim ljudskim razinama, a danas posebno dijalog kulturâ. Ako se Isusovu poruku ne želi zarobiti u skučeni lokalizam religije ili nacije, ako njegova poruka želi biti univerzalni poziv spasenja, onda se kršćanin mora odvažiti na dijalog. Dijalog je perspektiva zajedničkoga života.ʺ