Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu (godina C). Razmišljanje fra Darka Teperta

fra Darko Tepert

Ovonedjeljno evanđeosko čitanje nastavlja se na bogatu proročku predaju. Isus upozorava svoje slušatelje, koji su tada u prvom redu bili vjerni Židovi, na događaje onoga posljednjega Dana, onoga Dana u kojem će se dogoditi Posljednji sud. Židovi su vjerovali da su oni, po svome izabranju i po svome vršenju odredbi Zakona, spašeni i da će se na Posljednjem sudu pojaviti kao pobjednici i kao pravednici. Isus upravo njima govori prispodobu o gospodaru koji zaključava vrata kuće i ne otvara onima koji su s njime jeli i pili, po čijim je gradovima naučavao. Usto, oni čuju i strašne riječi: „Ne znam odakle ste! Odstupite od mene!“

Slično su govorili i starozavjetni proroci, poput Izaije u prvom čitanju, kad su upozoravali svoje slušatelje da se ne smiju oslanjati na lažnu sigurnost, držeći da su oni Božji izabrani narod i da im se nikakvo zlo ne može dogoditi. Izaija im prenosi Božju poruku po kojoj će, umjesto njih, izabrani biti narodi u Taršišu, Putu, Ludu, Mošeku, Rošu, Tubalu i Javanu. Sve su to narodi koji su slijedili poganske religije i u drevnoj izraelskoj tradiciji smatrani odbačenima. Bog kaže da će upravo između njih sebi izabrati svećenike i levite. To znači da će oni postati novi izabrani narod.

Isus svojim suvremenicima kaže da bi se oni mogli naći pred zatvorenim vratima i ostati ondje gdje će biti „plač i škrgut zubi“, dok će u Gospodinovu blizinu ući ljudi s istoka i zapada, sa sjevera i juga te sjesti s njime za stol u njegovu kraljevstvu. Najednom će se ondje, uz praoce Izraela, uz Abrahama, Izaka i Jakova, naći oni koji nisu njihovi potomci, dok će njihovi potomci, koji su mislili da su spašeni samo zato što su potomci, biti izbačeni.

Isus upozorava svoje sunarodnjake protiv lažne sigurnosti. Ono što je u Isusovo doba bilo upozorenje Židovima, prvi su kršćani čitali kao upozorenje samima sebi. Na to su ih morale potaknuti riječi onih koji ostaju izbačeni, kad kažu: „Mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!“ Nismo li mi kršćani upravo oni koji za euharistijskim stolom jedemo i pijemo s Gospodinom? Ne dičimo li se upravo mi kršćani da slušamo i slijedimo Gospodinov nauk?

To znači da i nad nama visi upozorenje da bi nam na kraju Gospodin mogao reći: „Ne znam odakle ste. Ne poznajem vas. Odstupite od mene, zlotvori!“

Time što sam jednom čuo Gospodinovu riječi i odlučio biti kršćanin, time što se redovito ispovijedam, pohađam svetu misu i pričešćujem se, nisam si osigurao kraljevstvo Božje. Ulazak u kraljevstvo Božje otvorio mi je Gospodin svojom milošću, ali moj je zadatak da se prema njemu zaputim, da prihvatim poziv na promjenu života, da prije svega budem milosrdan onako kako je Gospodin milosrdan, da opraštam kao što on oprašta, da ljubim kao što on ljubi. Sigurno u tome nitko od nas neće biti savršen, ali je u svakome od nas potrebna želja i iskreni trud da budemo savršeni.

Gospodin te nije pozvao da budeš mlaki kršćanin, nego da budeš kršćanin!