Sakralna arhitektura. Stolica za predsjedavajućega svećenika

Dolores Petrović, mag. arch.

Po već ustaljenom rasporedu krenut će se od povijesnih početaka kako bi razotkrili istinu ovog mjesta. Grčka riječ “kàthedra” u davnim vremenima označava sjedište visokog državnog dužnosnika, suca ili učitelja. Kasni judaizam također je poznavao pojam stolice, a kršćanstvo je zauzelo ovaj izraz za sjedište biskupa u liturgiji; sjedište s kojeg je svećenik upravljao slavljem.

Promjene u povijesti

Na počecima kršćanstva u crkvi je postavljeno pokretno sjedalo na vrhu apside, s obje strane okruženo sjedalima drugih svećenika. Istaknuto je pomoću podija i nadstrešnice i asimilirano je na prijestolje, što odgovara visokom državnom dostojanstvu kojega su biskupi, nakon Konstantinovog okreta, postali sudionici. U četvrtom stoljeću, s nastankom župa, ubrzo se stvara i predsjedničko mjesto za svećenika. Međutim, ono gubi svoju funkciju kad se svećenik, počevši od ranog srednjeg vijeka, počinje držati isključivo pred oltarom tijekom mise. Sjedište kao mjesto obnovljeno je samo tijekom Drugog vatikanskog koncila , gdje se govori o sjedištu kao posebno prikladnom mjestu na vrhu prezbiterija, ako mu struktura zgrade ili drugi elementi nisu suprotstavljeni. S prezbiterijalnog sjedišta svećenik predvodi uvodne obrede, liturgiju riječi i zaključne obrede po želji, također može održati izravnu opću molitvu. Što se tiče njenog prostornog izražaja, stolica ne smije imati oblik prijestolja i mora izbjegavati pretjeranu veličinu.

Pojednostavljenje obreda 1968. godine

Prema prijelazu u drugo tisućljeće, stolica je postavljena sa strane oltara. Uputa o pojednostavljenju pontifikalnih obreda i obilježja iz 1968. godine utvrđuje da se biskupsko sjedište više ne smije nazivati prijestoljem, već stolicom i više se ne može natkriti nadstrešnicom, osim postojećih umjetničkih nadstrešnica. Bilješka “Caeremoniale episcoparum” iz 1984. naglašava da stolica kao predsjedničko mjesto mora biti jasno vidljiva.

Mjesto liturgijskog predsjedavanja poprima važan značaj, ne toliko za osobu koja ga zauzima, već za ulogu onoga koji predsjeda, onoga koji spoznaje Kristovu prisutnost i djeluje kao osoba u Kristu. Tko predsjeda, čini to u ime Kristovo i kršćani su to uvijek razumjeli, zapravo od davnina su stolicu uvijek okruživali s velikim štovanjem.

Sjedište liturgijskoga predsjedništva poziva nas Kristu

Stolica ili sjedalo, čak i nakon proslave, podsjeća nas da ova zajednica nije raštrkano stado, već ju Krist dobri pastir, kroz svoje službenike, vodi na životinjske pašnjake. On je taj koji podučava, predvodi i vodi stado koje je kupljeno po cijeni njegove krvi. Stoga nas sjedište svakog liturgijskog predsjedništva ponovno poziva Kristu. Očito je da predsjedničko sjedište, a još više biskupska stolica, ne može biti normalna stolica čak i ako ne mora imati oblik prijestolja. Zbog toga je od početka, kada je biskup predvodio liturgiju, imao sjedište različito od ostalih. Ovo mjesto ukazuje na drugačiju ulogu koju je biskup imao u slavlju, a to je služba liturgijskog predsjedavanja u korist zajednice.

Stolica i sjedište predsjednika, kao što se već može naslutiti, različita su mjesta, baš kao što se razlikuju i ljudi koji ih koriste. Predsjednik je svećenik koji predsjeda slavljem koje se održava u određenom trenutku, a biskup je osoba odgovorna za biskupiju, nasljednik apostola u povijesti Crkve.

Naravno, sjedište predsjednika i stolica imaju neke zajedničke aspekte; oba su blizu oltara, ne bi ga trebali perspektivno preklapati, predstavljaju lik koji u njima "živi" i u Njegovoj odsutnosti, stavljeni su u dijalog s vjernicima.

Katedrala

Kad biskup predsjeda slavljem u svojoj katedralnoj crkvi, on sjedi za svojom stolicom. Ovaj liturgijski prostor daje ime samoj crkvi koja se, zbog prisutnosti biskupske stolice, naziva katedralom. Ova stolica znak je biskupskog učiteljstva koji objavljuje radosnu vijest dijelu stada koje mu je sam Gospodin povjerio. Stolica je znak biskupovog vodstva nad tom biskupijom i znak je jedinstva vjernika. Budući da biskup ne može biti prisutan u svim zajednicama biskupije, isti delegira i imenuje neke svećenike za pastoral tih zajednica. Iz tog razloga mjesto za predsjedatelja liturgijskog slavlja izvire iz stolice, prisutne samo u katedralnoj crkvi. U svakoj crkvi svećenik slavi misno slavlje kao delegat biskupa, koji se čini prisutnim u toj zajednici, pa iz tog razloga i mjesto koje on zauzima u predsjedavanju slavljem poprima simbolično značenje.

Značenje stolice

Na koncu postajemo svjesni istinskog značenja stolice kao prikladnog liturgijskog mjesta koje izražava službu onoga koji vodi skup i predsjeda slavljem u osobi Krista, glave i pastira. Njegovo mjesto mora biti takvo da zadovoljava svoju praktičnu i simboličku funkciju, bez umanjivanja najvažnije važnosti oltara i ambona. Predsjedničko mjesto nije sekundarni element, proizvoljna ili pomoćna simbolika, ili suvišan komad namještaja koji se može svesti na bilo koju stolicu. Sabor vjernika u crkvi usmjerava pažnju na to mjesto u onim trenucima u kojima se proslava treba održati u predsjedničkom sjedištu, jer gledajući ovog zaređenog svećenika gleda se u Krista, prepoznatog kao prisutnog usred njegova slavlja.