Četvrta nedjelja došašća - razmišljanje vlč. Luke Ćosića
Vlč. Luka Ćosić
Bog je s nama i ostaje vjeran svojoj ljubavi i svojemu obećanju, uvijek je s čovjekom i za čovjeka u njegovoj sreći i nesreći. Bog izabire biti među ljudima i ne odustaje od svojega izbora niti se kaje zbog njega.
Josip, o kojemu iz evanđeoskog izvještaja učimo da je pravedan. U neočekivanoj i dramatičnoj životnoj situaciji upravo zbog svoje pravednosti ne želi izvrgnuti sramoti svoju zaručnicu Mariju koja se nađe trudna po Duhu Svetom, nego je želi potajice otpustiti. Pravednost koja se ovdje ističe, nije tek puka zakonska pravednost jer Josip nije postupao po zakonu. Po zakonu bio je dužan javno Mariji uručiti otpusno pismo. U ovako bolnom trenutku Josip otvara svoje srce Božjem dolasku i nedokučivu misteriju njegova spasenjskog djelovanja. Štoviše, u svojoj „pravednosti“ živi paradoks trenutne životne situacije pred Bogom i pred ljudima, prihvaćajući i poštujući Božji spasenjski plan i životni put svoje zaručnice. Na taj način Josip poput mnogih starozavjetnih pravednika vjeruje Bogu i njegovoj misterioznoj mudrosti te u tamnoj noći svojega života, u kojemu se čini da je sve završeno te mora odustati od svoje ljubavi, Josip napušta svoje osobne planove i snove kako bi u njima otvorio put Božjem spasenjskom naumu. U tom smislu možemo reći da je Josip doista bio pravedan, ali ne zbog toga što je opsluživao zakon utemeljen na ljudskoj pravednosti, nego zbog toga što je živio pravednost u ljubavi koja je nadilazila zakon otvarajući put Isusovu spasenjskom dolasku objavljenu u njegovu imenu.
Boga ljubavi koji i ovoga došašća dolazi u susret svakomu čovjeku ondje gdje se nalazi i u situaciji koju u ovom trenutku živi. Bog je to ljubavi koji dolazi i u našim tamnim noćima kako bi nas oslobodio grijeha i smrti, straha i neizvjesnosti. Stoga smo poput Josipa pozvani osobito u tragičnim i dramatičnim situacijama svojega života i u tamnim noćima srca i duše otvoriti put Bogu i njegovu dolasku te prepoznati i prihvatiti misterij njegova spasenjskog plana živeći i svjedočeći ne svoju, nego njegovu pravednost.
