Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo
Marito Mihovil Letica
U Hrvatskoj je Velika Gospa neradni dan, državni blagdan, a tako je i u mnogobrojnim državama Europe i svijeta: Sloveniji, Italiji, Austriji, Poljskoj, Belgiji, Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Čileu, Gvatemali, Kamerunu, Mauricijusu i drugim zemljama.
Papa Pio XII. u Apostolskoj konstituciji ʺMunificentissimus Deusʺ proglasio je 1. studenoga 1950. ovu istinu katoličke vjere: ʺProglašavamo, objavljujemo i definiramo, kako je Bogom objavljena dogma da je Bezgrješna Bogorodica uvijek Djevica Marija, završivši put zemaljskog života, bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavuʺ (DS 3903).
U 12. poglavlju ʺOtkrivenjaʺ ili ʺApokalipseʺ, posljednje novozavjetne i ujedno posljednje i zaključne biblijske knjige, piše: ʺI znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezdaʺ (Otk 12,1). Na istome mjestu, nekoliko redaka dalje, čitamo i ovo: ʺZbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegoviʺ (Otk 12,9).
Crkveno učiteljstvo taj prizor tumači ne samo kao posljednji trijumf Crkve nego i opis Marijine pobjede nad smrću. Štovanje Djevice Marije u bogoslužju raširilo se nakon Efeškoga sabora, koji je 431. sazvao car Teodozije II., a održan je uz predsjedanje Ćirila Aleksandrijskoga. Na Efeškome saboru svečano je utvrđeno da Mariji – majci Bogočovjeka Isusa Krista – pripada naziv Bogorodica, izvorno grčki ʺTheotókosʺ. Već nekoliko godina nakon toga slavila se u Jeruzalemu i Betlehemu dana 15. kolovoza Marija Bogorodica, a to slavljenje uskoro postaje u Jeruzalemu blagdan Usnuća Marijina. Pred kraj 6. stoljeća, odlukom cara Mauricija, blagdan se počinje slaviti u cijelome Bizantskom Carstvu. Krajem 7. stoljeća papa Sergije I., podrijetlom Sirijac, još je uzdignuo i proširio slavljenje blagdana Usnuća Marijina tako što ga je uveo u rimsku liturgiju za dan 15. kolovoza.
Potrebno je reći da Djevicu Mariju ne slave samo katolici. Pravoslavni kršćani prihvaćaju prve ekumenske koncile, zajedničke i svekršćanske, te štuju Mariju kao Bogorodicu i vazda djevicu, ali ne prihvaćaju novije katoličke dogme. Protestanti odbacuju Marijinu povijesnospasenjsku ulogu, protive se njezinu štovanju, a kao Isusovu majku prihvaćaju je samo unutar utjelovljenja, u smislu pavlovskoga ʺrođen od ženeʺ. U skladu s rečenim, protestantske su Crkve odbacile većinu marijanskih blagdana, zadržavši samo Svijećnicu, Navještenje i Pohođenje. Ne bi smjelo ostati nespomenuto da je Marija na više mjesta spomenuta i u Kuranu (kao Merjema), gdje joj pripada važno i uzvišeno mjesto, te je i prema kuranskim tekstovima bezgrješno začela Isusa.
Ovih će dana na milijune hodočasnika diljem svijeta pohoditi mnogobrojna marijanska svetišta, a spomenimo neka od njih u našoj domovini Hrvatskoj i drugdje: Marija Bistrica, Trški vrh u Krapini, Marija Gorska u Loboru, Trsat, Sinj, Solin, Vepric kraj Makarske, Aljmaš i druga.
Naš narod toliko je povezan s Marijom da je pjesmom zaziva kao ʺkraljicu Hrvataʺ. Ona kraljuje u slavi, zajedno sa svojim sinom Isusom, kako bi slavila Boga i zagovarala nas.
