Treća nedjelja došašća. Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec
vlč. Mijo Posavec
Treća nedjelja došašća, koju u Hrvatskoj slavimo kao Nedjelju Caritasa, zove se također i nedjelja Gaudete, odnosno Radujte se.
Isus iz Nazareta, čijeg se prvog dolaska liturgijski prisjećamo i čiji konačni dolazak u nadi iščekujemo, razlog je naše kršćanske radosti! To je radost koja treba biti vidljiva na nama, koja ne smije biti skrivena u nekoj privatnosti, nego mora biti javno svjedočena svima!
O kakvoj je radosti riječ pomaže nam razumjeti papa Franjo koji kaže da je to „radost evanđelja koja ispunja srce i život svakog onog koji susretne Isusa“.
Nažalost, često možemo ustanoviti da nam radost kršćanskog svjedočenja nije jača strana, odnosno da smo češće tužni, nesretni i nezadovoljni.
A trebali bismo uvijek, osobito u onome što nas čini tužnima, nesretnima i nezadovoljnima, pronaći radost koju nam samo Isus Krist može dati.
On je uvijek s nama, no mi ga ne primjećujemo zbog naših briga i nevolja na koje smo fokusirani.
Primijetimo li ga, dogodit će se preobrazba svih naših situacija, a osobito onih koje su u očima ovoga svijeta razlog za žalost.
S njim sve naše teškoće mogu postati izvori radosti. Ta radost, dakako, nije ona površna radost potrošačkog društva koja nas brzo zahvati i još brže prođe ostavljajući nas praznijima nego li nas je našla, nego je to ona duboka, istinska radost, radost koju nikakvi neuspjesi ne mogu ugušiti, niti ikakve nevolje i kušnje pokolebati.
Radost je to koja izvire iz srca koje se obratilo Gospodinu, susrelo s njim i njegovom ljubavlju, srca koje je u prijateljstvu s Bogom izbavljeno iz svoje skučenosti i samodostatnosti te postalo otvoreno za promatranje sebe i svijeta oko sebe Božjim očima.
Temeljno pitanje koje nam se nameće dok razmišljamo o radosti je pitanje koje su Ivanu Krstitelju postavljali njegovi suvremenici kao tražitelji obećane mesijanske radosti, a to je pitanje: „Što nam je dakle činiti?“
Braćo i sestre, ovog došašća i ovih božićnih blagdana, ali ne samo za vrijeme blagdana nego svaki put kada nam se ukaže prilika, pokazujmo ljudima da je i nas Bog poslao na određeni način pomoći drugima. Možemo moliti za svoje bližnje, pomagati im i ne samo govoriti o Evanđelju, nego i živjeti Evanđelje.
Slaveći nedjelju Caritasa, obnavljamo vjeru da je Bog na strani siromaha i bolesnih, on vidi nevolju i želi iscijeliti ranjene. Ali On to čini preko nas ljudi.
Kao što je Isus u siromasima i bolesnima prepoznavao sliku Božju i ublažio njihovu nevolju, tako možemo i mi postupati. Svaki u svom životnom krugu i u svojoj neposrednoj okolini.
Dar za potrebne na nedjelju Caritasa dio je našeg prepoznavanja Božje slike u siromasima, bolesnima i starima.
Kroz to što jesmo, ne budimo okrenuti samo sebi, nego brinimo za druge, nikoga ne isključujući te postanimo radosni pokretači preobrazbe svijeta živeći načela pravednosti, ljubavi i milosrđa.
To je naša trajna zadaća, to je zadaća Crkva, ali i naš put prema istinskoj radosti, našoj i drugih oko nas, počinjući od onih koji su nam blizu, pa sve do onih koji su se od nas udaljili te žive na periferijama Crkve i društva.
(Vatican News - am)
