Osvrt na knjigu ʺPoviest filozofije staroga viekaʺ
Marito Mihovil Letica
ʺZadaća je ove knjige pružiti širim naobraženim krugovima, koji se zanimaju za filozofiju, obširniji pogled u poviest razvitka filozofije u Starom Vieku. Tkogod naime želi pravo shvatiti filozofiju u Srednjem i Novom Vieku, taj mora imati temeljit uvid u staru filozofiju. Nema naime gotovo nijednog većeg filozofskog problema, kojim se nisu bavili već starogrčki filozofi.ʺ
Čuli smo početne rečenice iz predgovora knjige ʺPoviest filozofije staroga viekaʺ, koju je napisao franjevac Teofil Josip Harapin. Knjiga je objavljena 2023. u Zagrebu, a izdavači su Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanska sadašnjost.
Osnovni biografski podatci filozofa i teologa Teofila Josipa Harapina kažu da se rodio u Letovčanu u općini Klanjec 1883. godine. Franjevcima Provincije sv. Ćirila i Metoda pristupio je 1901., nakon čega je pohađao franjevačko Filozofsko učilište u Varaždinu i Teološki fakultet u Zagrebu, a 1907. postao je svećenik. Teološko školovanje nastavio je u Rimu na Antonianumu te na Institutum Orientale, gdje doktorirao 1922. godine. Zatim je bio profesor na franjevačkome Filozofskom učilištu u Varaždinu, na Teološkome fakultetu Antonianuma u Rimu te na Bogoslovnome fakultetu u Zagrebu od 1939. do 1942. godine. U Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda obavljao je upravne službe: bio je definitor, kustod te provincijal od 1927. do 1933. godine. K tome treba reći da je Teofil Josip Harapin bio svestran pastoralni i kulturni djelatnik te se istaknuo kao propovjednik, pučki misionar, voditelj duhovnih vježbi, predavač, polemičar, publicist i, što je osobito važno, plodan filozofski i teološki pisac. Umro je u Zagrebu 1944. godine.
Kao profesor filozofije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu napisao je o. Harapin oko 1940. nešto kraći monografski tekst koji je imao poslužiti kao skripta studentima filozofije. Ali na nagovor bliskoga suradnika i prijatelja, znamenitoga filozofa i teologa Stjepana Zimmermanna, također svećenika, Harapin je 1942. napisao prošireni tekst s oko petsto stranica, naslovljen ʺPoviest filozofije staroga viekaʺ. Tekst je napisan na morfonološkome pravopisu, više poznatom kao korijenski, koji je tada bio službeni način pisanja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Zbog iznenadne smrti Teofila Harapina, tekst nije bio objavljen, ali je sačuvan u njegovoj arhivskoj ostavštini.
Sada je objelodanjen kao zamašna knjiga koja obaseže oko 690 stranica, otiskan izvorno, bez prilagodbe današnjemu fonološkom pravopisu. Jedinstveno tiskano djelo, kao jedna cjelina, sastoji se od triju dijelova: ʺKnjiga prva: Poviest filozofije kod starih iztočnih narodaʺ; ʺKnjiga druga: Poviest starogrčke filozofijeʺ i ʺKnjiga treća: Kršćanska filozofija starog viekaʺ. Osvrt na ovu sadržajnu i obuhvatnu, neprolazno vrijednu i svake pohvale dostojnu knjigu završavamo rečenicama o. Harapina o sv. Augustinu:
ʺAugustin zabacuje temeljne teze helenističke filozofije: vječnost svieta, vječnost duše i periodičko obnavljanje svieta. Isto tako Augustinov Logos ima posve drugo značenje, nego Platonov ili Plotinov, kako to i sam iztiče. / Augustin nije htio biti filozof, nego teolog. Ali je kod toga zašao tako duboko i u filozofska pitanja, da je postao bogato vrelo i za teologiju i za filozofiju ne samo u prošlim stoljećima nego i danas, a ostat će i iza nas.ʺ
(Vatican News - am)
