Analiza sektaških zastranjenja u crkvenim institucijama

Prijevod dokumenta „Dérives sectaires dans les institutions d’Église: liste de critères“ („Sektaška zastranjenja u crkvenim ustanovama: popis kriterija“) koji je priredila voditeljica ureda s. Chantal-Marie Sorlin i koji je objavljen na stranicama Francuske biskupske konferencije na hrvatski priredila je Isusova mala sestra Vesna Zovkić.

Sektaška zastranjenja u crkvenim ustanovama: popis kriterija

I. Kult ličnosti

Članovi grupe privučeni su i okupljeni oko utemeljitelja kompleksne osobnosti što se tiče njegove biografije i njegovih pretenzija.

1. Nastanak grupe

Neadekvatno razlučivanje zvanja može imati teške posljedice. Brojni su primjeri kandidata koji su odbijeni u jednoj biskupiji, a prihvaćeni u drugoj. Isto vrijedi i za priznavanje udruge vjernika ili zajednice. I švicarski biskupi nedavno su podsjetili na ovaj zahtjev: „Kada kandidati za svećenike ili za redovništvo mijenjaju mjesto formacije ili zajednicu, informacije između odgovornih moraju se razmjenjivati na jasan i precizan način.“

2. Kult osnivača

Događa se da u pojedinim grupama osnivač ili poglavar na neki način zauzme Kristovo mjesto: članovi grupe ga štuju, uzdižu na pijedestal, zavjetuju mu se na apsolutnu poslušnost. Bog tobože djeluje direktno i samo preko njega. Njegova riječ je… riječ evanđelja. I njegovi spisi na koncu zamjenjuju Sveto Pismo, koje se, naravno, ne može razumjeti bez objašnjenja „učitelja“. Takvo viđenje osnivača omogućuje da ga se sasvim prirodno proglasi „doživotnim pastirom“. I naravno da se svako razotkrivanje skandaloznog ponašanja poriče, smatra se zavjerom i progonom.

3. Izvan grupe nema spasenja

Grupa se ne predstavlja kao komplementarna onome što već postoji, nego sebe smatra jedinom alternativom. Spasenje Crkve danas dolazi po njoj, i samo po njoj. Svim drugima pripisuje se mlakost, nevjernost, modernizam. Iz ovog „elitizma“ proizlazi holistički karakter ovih zajednica: sva zvanja nalaze se unutar grupe koja je samodostatna kao „arka spasa“ i paralelna Crkva. Grupa želi biti samodostatna i u razlučivanju i u praćenju: vanjski psiholozi su vragovi! Ponekad postoji obveza ispovijedanja kod svećenika iz zajednice, jer drugi ne mogu razumjeti karizmu. Formacija se odvija isključivo u krugu zajednice i veliki se naglasak stavlja na misli utemeljitelja.

4. Iznad zakona 

Stanovnici „Nebeskog grada“ kojeg sačinjava grupa, nisu više od ovoga svijeta. Stoga, protivno nalogu biskupa, ne uplaćuju doprinose za Cavimac (Caisse d’assurance vieillesse, invalidité et maladie des cultes – Fond za mirovinsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje pripadnika vjerskih udruga). Da i ne spominjemo prekršaje u vezi ekonomskih pitanja, prava na rad i sigurnosnih pravila. Osim toga, pravna nedorečenost grupe nepokorne članove izlaže svim vrstama zlostavljanja i zloporaba, bez mogućnosti ikakve pritužbe.

II. Raskid s vanjskim svijetom

Slijediti vođu članove dovodi do višestrukih raskida relacija (društvenih, ekonomskih, sanitarnih, intelektualnih, duhovnih i crkvenih…)

1. Prekidi

Oni su višestruki, zatvaraju pripadnika u jedan krug, potpuno odvojen od stvarnosti: 

- Prekid s obitelji od trenutka kada ona postavi neka pitanja;

- Prekidi s prijateljima;

- Društveni raskid zbog promjene imena i nekorištenja prezimena;

- Napuštanje studija, profesije;

- Ekonomski prekid: novopridošli predaju svoja dobra u ruke grupe;

- Prekid informiranja: nema televizije, radija ni tiska; postoji indeks nedopuštenog štiva;

- Sanitarni prekid: demonizirani psiholozi, zabranjeno cijepljenje, nametanje alternativne medicine i psihoterapije, sprega s liječnicima prijateljima zajednice…

- Prekid na crkvenoj razini: samodostatno funkcioniranje; nepovjerenje prema autoritetu;

- Čak i interni raskid među članovima: nema međuljudskih odnosa, dužnost prokazivanja.

2. Kontrola pri izboru ispovjednika i duhovnika

protivno slobodi koja je pripadnicima na tom planu zajamčena.

3. Nedostatna formacija

bazirana isključivo na spisima osnivača i tendenciozno odabranim autorima. Naglasak nije stavljen na Božju Riječ.

4. Poseban rječnik unutar grupe

koji nastaje stvaranjem novih riječi ili mijenjanjem značenja postojećih riječi.

5. Brojne pobožnosti nepovezane s doktrinarnim jedinstvom

s mnoštvom pravila, znakova i askeze svih vrsta, prema nadahnućima, hirovima i izumima poglavara. Naglasak je na đavlu, zato su česta izbavljenja i divlji egzorcizam; zbog dualističke vizije svijet se smatra zlim, a svaka kritika progonom „svetih“.

6. Neljudski uvjeti života opasni za fizičko, mentalno i duhovno zdravlje

U ovim problematičnim zajednicama nalazimo iste nedostatke kao i u drugim sektaškim grupama općenito: nedostatak hrane, nedostatak sna, nedostatak mentalne higijene i njege, iscrpljivanje radom, itd. Ako se dogodi nesreća, neodgovornost zbog koje je nastala, prikriva se posve mističnim tumačenjem događaja.

7. Kakvo siromaštvo?

Po hranu se ide u banku hrane. Članovi nisu prijavljeni na socijalno osiguranje, ali traže CMU (Couverture maladie universelle – Osnovno zdravstveno osiguranje koje olakšava pristup liječenju osobama koje nemaju redovno zdravstveno osiguranje). Posao je za ljude od svijeta, ali se pribjegava prosjačenju na račun „pravih“ siromaha: brige svijeta prepuštaju se poganima… Unatoč tome, zajednica kao takva ne zazire od nekretnina i drugih skupih investicija. 

8. Nepovezanost sa stvarnošću 

Pojedine grupe svojom koncepcijom i sustavom uspjele su izgraditi veze poput onih između roditelja i djece: roditeljski autoritet praktično se prenosi na „pastira“, djeca postaju djeca zajednice; slika roditelja je obezvrijeđena. U domeni zdravlja, umjesto očigledne potrebe za terapijskim liječenjem, pribjegava se opasnoj paroli: „Gospodin liječi! Mi u to vjerujemo.“

9. Dolorizam i kult patnje

Objektivne poteškoće s kojima se osobe susreću, sublimirane su pozivom na žrtvu. Jedini odgovor je onaj u stilu: „Trpeći, ti nosiš križ koji spašava tvoje prijatelje; prihvaćaš križ, dakle, na dobrom si putu, vrlo blizu Isusa; boli te, dakle, ti rasteš boreći se protiv svojih slabosti; patiš jer je tvoje obraćenje još uvijek preslabo“. „Ako nisi izdržao, to je zato što ne moliš dovoljno; zato što se nisi dovoljno odrekao samoga sebe“. Treba istaknuti loše zdravstveno stanje mnogih pripadnika u nekim grupama: prije svega depresija, pokušaji samoubojstva, samoubojstva, nastajanje ili pogoršanje psihijatrijskih bolesti. 

III. Manipulacija

Raznovrsne manipulacije čiji cilj nije samo privlačenje, nego i zadržavanje članova.

1. Prozelitizam

Članovi grupe izlaze iz svoje utvrde kako bi išli obraćati druge za koje se pretpostavlja da su u neznanju i zabludi. Izvan zajednice, različitost nije predmet zanimanja i znatiželje, ni prilika za obogaćenje. Drugi je stvarno prihvaćen samo tako što je negiran u svojoj različitosti i u svome doprinosu. Zanimljiv je isključivo kao potencijalni obraćenik.

2. Privlačenje novih članova

Treba zavesti i dovesti u zajednicu. Sve se događa brzo, uhvaćene osobe su često mlade i bez pravog iskustva. Ako si ulovljena osoba, unatoč svemu, postavlja određena pitanja, na nju se vrši pritisak jer je svaka sumnja sami vrag. Vrbovatelj se služi dvostrukom prisilom. Dovoljno je da se prisjetimo odredbe 219 Kanonskog prava: „Svi vjernici imaju pravo da ih se ne podvrgava bilo kakvim pritiscima u izboru životnog poziva.“

3. Miješanje Forum internum i forum externum

U svojoj mudrosti, Crkva preporuča razlikovanje između onoga što nazivamo forum internum i forum externum, između uloge ispovjednika i duhovnika, te službe disciplinskog poglavara. Međutim, uviđamo da je ova konfuzija uobičajena. Slično tome je i psihološko praćenje koje se nikada ne bi smjelo provoditi unutar zajednice ili kršćanske udruge kako bi se zaštitila sloboda osobe i smanjile interakcije: preuzimanje moći, borba za utjecaj, rizik dogovaranja nauštrb povjerljive naravi praćenja, različite greške i indiskrecije koje se brzo šire u uskom krugu. Ukoliko ista osoba drži važne položaje u zajednici, duhovno i psihološko praćenje, čak i ispovijed, možemo pretpostaviti kakav će to utjecaj imati na ljude. Ovo razlikovanje javnog i intimnog i dalje narušava „moda transparentnosti“, drugim riječima, javne ispovijedi. Pod plaštom bratstva i suosjećanja, osoba je izrugivana u svojoj spasenjskoj intimi i prisiljena na jednu vrstu psiho-duhovnog egzibicionizma, što je u konačnici psihičko zlostavljanje.

4. Posebni zavjeti

Nikada ne reći nešto loše o osnivaču ili bilo kojem poglavaru – i odmah prijaviti svakoga tko bi prekršio ovaj zavjet. Tako čujemo da se govori o zavjetu jedinstva: svaka kritika (to jest, i najmanje legitimno propitivanje ili najmanje osobno mišljenje), svaki neposluh, ugrožava bratstvo.

5. Nametanje tajnosti kao apsolutnog pravila

Budući da bi uloga ovih udruga trebala biti služenje Crkvi, svi bi članovi trebali imati dopuštenje da slobodno i otvoreno razgovaraju sa pripadnicima hijerarhije, svaki put kada se za tim ukaže potreba. Kada činimo dobro, ne bojimo se svjetla. Međutim, događa se da je zabranjeno razgovarati s mjesnim biskupom kojeg se drži nesposobnim za razumijevanje karizme… Postoji također i čitava interna dokumentacija koja mora ostati u tajnosti. 

6. Laži, obmane i prikrivanja

Prikrivanje se može raditi od samog početka, odnosno radi dobivanja aprobacije (dokumentacija predočena nadležnim autoritetima i „interna“ dokumentacija kojoj ni sami članovi nemaju pristupa). Potom, čak i kada autoritet uspije prozrijeti način funkcioniranja grupe, potonja nastoji osujetiti oprez i korake koji se poduzimaju da bi se situacija raščistila.

7. Autoritarnost poglavara i podložnost članova

Poslušnost – radi se čak o podložnosti – uzdignuta je na dostojanstvo najveće vrline, i to na bezuvjetan i neusporedivo jači način nego u jednoj klasičnoj redovničkoj zajednici. No, istinska poslušnosti nije ni autoritarnost ni infantilizacija. Ona također prolazi kroz medijacije, ali ne preko čarobnog štapića u stilu: „Bog mi je rekao…“

„Mali šefovi“ mogu se prepustiti izvjesnom užitku savjetovanja i zapovijedanja, zar ne?

8. Svako propitivanje dolazi od zloga

„Odlučio sam svoje nedoumice i pitanja podijeliti s osnivačem. Njegov odgovor bio je kratak i jasan: ‘Osjećam da više nisi dio zajednice’. Jedanaest godina zajedničkog života, zajedničke vjere, bili su pometeni s ovih nekoliko riječi napisanih na komadiću papira. U ovom sustavu samouvjerene sigurnosti, ne može biti dvojbi ni pitanja. Dati odgovor na sumnju značilo bi priznati mogućnost njezinog postojanja. Isključenje, to je bio jedini odgovor. Sve ove godine, svečana doživotna obećanja, podnesene žrtve, energija utrošena bez računice, uopće se ne računaju…“

9. Ponižavanje i okrivljavanje 

Buntovnik, onaj koji postavlja pitanja, nikada nije na dobru glasu u devijantnoj zajednici. I općenito skupo plaća svoje istupe, kroz ponižavanja i okrivljavanja: „Raspravljanje znači nepovjerenje… depresija je odbijanje Boga… voljeti znači silazak u blato… šutjeti znači voljeti… napetost je samo plod naše zloće… odmaranje je manjak ljubavi… nešto tražiti znači biti sebičan… braniti se znači biti nevjeran evanđelju.“ Što se tiče onih koji se nisu dali slomiti u tihoj pokornosti i koji bi stoga mogli kontaminirati svoje okruženje, oni su jednostavno otpušteni. Unutar zajednice obasipani su klevetama: buntovnik je poput Jude. Dinamika odnosa pojednostavljena do krajnosti: podčinjavanje ili isključivanje. Dogovaranje je nemoguće, ide se na sve ili ništa. Drugi je sveden na objekt: on je asimiliran, apsorbiran ili odbačen. Ne može biti subjekt razgovora, dakle, ni partner u dijalogu. Naime, drugačije mišljenje izaziva sumnju, u grupi stvara tjeskobu i pokreće obrambene mehanizme koji se očituju isključivanjem. Unutar grupe, različitost je nepodnošljiva.

10. Izlazak

U kakvom stanju odnosa? 

Svaki izlazak se skriva od ostalih članova. Potom nitko više ne priča s izdajnikom. A budući da je osoba prekinula veze sa svim starim poznanicima, odjednom se nađe sama.

U kakvoj ekonomskoj situaciji?

Ono što je sa sobom donio, ono što je neprestano stavljao u zajedničku kasu, to je dano, zar ne? Nakon što je možda napustio svoju profesiju, nakon što je godinama dobrovoljno teglio, naravno, bez socijalnog osiguranja, onaj ili ona koji izlaze, goli su poput Joba… Iako odredba 702 §2 Zakonika kanonskog prava propisuje da Institut treba iskazati pravednost i evanđeosko milosrđe prema članu koji se od njega odvojio. 

U kakvom fizičkom i psihičkom stanju?

Život je bio toliko težak da je osoba slomljena. Nekima je teško uništeno mentalno zdravlje: koliko depresija, koliko pokušaja samoubojstva, koliko samoubojstava! Doista, ljudi osjećaju krivnju, preplavljeni su osjećajem totalnog promašaja.

U kakvom duhovnom stanju?

Neki od njih i dalje ostaju vjernici jer su prije ovog nesretnog iskustva kroz koje su prošli, istinski susreli Krista. Mnogi više ništa o njoj ne žele čuti.

IV. Nedosljedan život 

Kada se život „gurua“ promatra pronicljivim pogledom, vidi se velika razlika između riječi i djela po pitanju novca, moći i morala.

1. „Izvan-redni“ život šefova

Već na razini suosjećanja: u odnosu na najslabije, na ljude čija se ekonomska situacija pogoršala, u odnosu na druge dijelove Crkve, itd.

Osnivač treba biti podvrgnut istim običajima, pravilima i konstitucijama koje se primjenjuju u zajednici.

2. Novac

- Zajedništvo dobara: s obzirom na nedostatak stabilnosti koji suvremeni život sa sobom nosi, postoji vjerojatnost da će članovi nakon nekoliko godina napustiti zajednicu te je potrebno osigurati imovinu člana do njegove smrti. Ukoliko se odluči za izlazak, ova dobra mogu osigurati njegove potrebe kada se nađe izvan zajednice. Međutim, nakon izlaska, osoba često odlazi gola poput Joba, iako Zakonik kanonskog prava nalaže pravednost. Razumljivo da u ovakvim uvjetima pripadnik instituta, ukoliko je i lucidan, nema više snage za odlazak.

- Iskorištavanje rada članova

- Financijsko upravljanje treba uvijek biti pošteno i transparentno. Međutim, pojedine grupe razvile su pravo umijeće osnivanja fiktivnih pod-udruga i udruga koje služe kao paravan.

- Donacije i prisvajanja nasljedstva

3. Moral

Ovdje se radi o kaznenim djelima, pa i zločinima: pedofilija, silovanje, dodirivanje, efebofilija…

Zaključak 

Na kraju treba reći da jedan jedini kriterij očito ne može biti dovoljan da bi se grupa okvalificirala kao mjesto sektaških zastranjivanja. Samo kombinirani skup više kriterija daje mogućnost da postanemo svjesni patološkog karaktera zajednice ili udruge. Doista je zaprepašćujuće vidjeti kako se mnogi od navedenih simptoma iznova pojavljuju u pojedinim grupama o kojima se danas raspravlja. Inače, sva ova zastranjivanja u nekim katoličkim zajednicama koja smo naveli, u konačnici su identična onima koje nalazimo u sektaškim grupama općenito. Ova tri iskušenja moći, posjedovanja i uživanja doista su univerzalna.

(Vatican News – fratellanza.net – bj; vz)