U DR Kongo svakodnevni križni put naroda u ratu zaboravljenom od međunarodne zajednice
Tijekom protekle dvije godine više od 1,5 milijuna ljudi u Demokratskoj Republici Kongo bilo je prisiljeno napustiti svoj dom zbog borbi između pobunjenika Pokreta 23. ožujka (M23), milicije koju podupire ruandska vojska, i kongoanske vojske. Borbe su se intenzivirale početkom 2024. godine.
Tisuće civila bez doma
Riječ je o krizi koju karakterizira obilje naoružanih aktera u sukobu, raseljavanje velikih razmjera i sve veći broj ljudi kojima je potrebna humanitarna pomoć – istaknuto je u priopćenju Međunarodne organizacije za migracije (IOM) objavljenom krajem veljače. Stotine tisuća civila napustilo je svoju zemlju i sela te sada žive u improviziranim kampovima, posebno u blizini Gome, glavnoga grada Sjevernog Kivua. Tamo se sklonio otac Faustin Mbara, župnik župe Božjega milosrđa u 20-ak kilometara udaljenom Sakéu. Prezbiterij njegove crkve pobunjenici su sravnili sa zemljom. U tom teškom kontekstu, kršćani u kampovima ipak su se pripremali živjeti Kristovu muku u nadi uskrsnuća.
Izbjeglički kampovi
Govoreći za Vatican News o stanju u zemlji i posebno u tim improviziranim smještajima, otac Faustin je kazao da se podjela hrane organizira, ali budući da ima mnogo kampova i mnogo ljudi, ono malo što se podijeli minimalno je i nedovoljno. Roba se distribuira uz pomoć Svjetskog programa za hranu (WFP) i drugih lokalnih organizacija poput biskupijskoga Caritasa. Ali situacija je vrlo teška – napomenuo je svećenik – jer ljudi su ovdje izgubili sve. Izgubili su dom, ali i njive, najosnovnije za život. U selu kradljivci idu okolo i uništavaju kuće; čak nam je i prezbiterij uništen. Sve je opljačkano i pokradeno, sve do najmanje žlice. Kad bi se izbjeglice ikad vratili na svoju zemlju, morali bi početi sve ispočetka.
Patnja sjedinjena s Isusovom mukom
Na novinarovo pitanje kakvu duhovnu vrijednost pridaje toj kušnji za sve te ljude, otac Faustin je napomenuo da Gospodin ulazi u njihove živote kroz događaje koje čitaju. Upravo nas Isusov prolaz kroz naše živote poziva na obraćenje, na zajednički život i ponajviše na poniznost – istaknuo je. Na Veliki petak vidimo smrt Isusa Krista za taj narod. Ali te ljude treba ohrabriti Božjom riječju, evangelizacijom, da ne izgube vjeru. To što stanovništvo na istoku Demokratske Republike Kongo danas doživljava također je križni put – istaknuo je te dodao – Svakog petka dolazimo ovamo u kamp obaviti pobožnost križnoga puta i kažemo im da prolazimo put križa, stoga moramo uzeti tu patnju i sjediniti je s Isusovom patnjom.
Zaboravljena kriza
Nesigurnost na tim prostorima traje više od trideset godina, a otac Faustin je svećenik od 2001., tako da je ta situacija – kako kaže – nešto što doživljava gotovo svake godine. Međutim – istaknuo je – ove je godine situacija posebno strašna, s ljudima koji bježe i napuštaju svoje župe. Ima još svećenika koji unatoč svemu ostaju u svojim župama. Ali sve što se događa sliči zaboravljenoj krizi. Nitko se ne brine za situaciju ovdje na istoku, kao što se brine za situaciju u Gazi ili Ukrajini – primijetio je svećenik te napomenuo da ljudi od Uskrsa očekuju poruku utjehe, poruku pobjede. Ljudima s kojima dolazim u kontakt govorim da će ova patnja biti privremena i da ćemo ju jednoga dana nadvladati, kao što je Krist pobijedio smrt. Ako moramo riješiti krizu, riješimo je onda u korijenu, kako bismo živjeli u miru – rekao je na kraju otac Faustin.
(Vatican News - ob; aa)
