Treća korizmena nedjelja (B). Riječ Božju tumači vlč. Antun Faltak

vlč. Antun Faltak

Idući prema vlastitoj Pashi - prelasku iz smrti u život - Pashi koja će se dogoditi ali izvan Jeruzalema, Isus dolazi slaviti židovsku Pashu, spomen oslobođenja od ropstva, spomen prolaska kroz more, kroz smrt. No, došavši u Hram, u kuću gdje Bog stanuje, Isus je našao da su Židovi o blagdanu oslobođenja - Boga samoga zarobili, zamijenili, marginalizirali.

Od mjesta u kojemu se davala hvala i zahvala Bogu za njegovo oslobođenje, Hram je postao mjesto koje su okupirali, zarobili prodavači, mjenjači novaca, ovce i volovi. Na prvome mjestu nije više bilo dati hvalu i zahvalu Bogu, nego dati i prodati religijsku uslugu uz obilne nadarbine, Hram je postao mjesto udovoljavanja i zadovoljavanja željama ljudi.

Doista, kao da se to sveto, intimno mjesto, kuća gdje Bog stanuje, pretvorila u javnu kuću, gdje svatko kupuje onoliko koliko može i ima. Očigledna je ali i opravdana neizmjerna tuga i razočaranje u Isusovu srcu koje se onda manifestira i u njegovoj gesti – načini bič i sve istjera iz Hrama, rasu novac, stolove isprevrta.

U čemu tolika tuga a onda i ljutnja Isusova?

Doista ova gesta, proročki je znak onima koji su dolazili u Hram, ali i nama danas koji smo po krštenju postali hram Duha Svetoga – jer je očigledno da Bog više nije dobrodošao u svojoj kući. Svi mi u naše hramove – stavljamo ono što nam je najvrjednije: vrijedne i plemenite materijale od kojih su građeni, lijepu i cijenjenu umjetnost.

U našoj Crkvi želimo da budu one vrijednosti koje su nama bitne: društvena moć, priznati položaj, status nedodirljivosti, ili pak vrijednost malenosti i poniznosti, služenja i besplatnog žrtvovanja za dobro svih, dobrih ili loših.

Hramove gradimo ondje gdje naši bogovi idoli prebivaju – u banci, na stadionu, u centrima moći, u casinima – tamo smo kadri ostaviti sve ono najvrijednije i najljepše. I dok različiti bogovi idoli žele moć, bogatstvo, nasilje, beskrajni odmor, bezuvjetnu zabavu – Bog Stvoritelj i Otkupitelj želi jedino da njegov hram, ovaj svijet koji je stvorio a onda i naše srce u kojem on prebiva – ispunimo ne zlatom, ni tamjanom, ni poklanim životinjama, ni darovima – nego našim molitvama, našom hvalom, našom pažnjom prema njemu.

Stalo mu je do naše ljubavi, do toga da ga prepoznamo i da mu se približimo.

Ta to i jest smisao kuće – da bude mjesto intimnosti, mjesto susreta, mjesto uzajamne ljubavi.

O kada bi naše srce bilo pravi Hram, prava kuće gdje Bog stanuje – u njemu ne bi bilo mjesta ljubomori i zavisti, ni ružnoj riječi ni nasilju. Kada bi i naša Crkva bila mjesto gdje Bog dolazi susresti čovjeka – u njoj ne bi bilo želje za moći, za prvenstvom i prestižem u društvu, ni potrebe za isključivanjem i osuđivanjem. O kada bi cijeli ovaj svijet postao kao Hram Božji, gdje sve stvorenje, vidljivo i nevidljivo – dalje hvalu Bogu.

Od srca želim neka vam je blagoslovljen Dan Gospodnji.