Spomendan svetoga Leopolda Bogdana Mandića
Marito Mihovil Letica
Sveti Leopold Mandić uz ostalo je poznat po navici da ispovijeda najveći dio dana, često od jutra do mraka, pri čemu je vjernicima davao blage pokore. Njegovu su ispovjedaonicu nazivali ʺsalon uljudnostiʺ jer je ljubazno i s velikim poštovanjem primao pokajnike. ʺIzvolite, gospodine/gospođo/gospođice, uđiteʺ, običavao bi govoriti franjevac Leopold, a ispovijed bi završavao riječima: ʺVratite se, bit ćemo prijatelji!ʺ Njegov pastoralni dan ovako su opisali: ʺSlaveći misu rano ujutro, sjedao bi u sobicu za ispovijedanje i tamo ostajao cijeli dan na raspolaganju pokornicima. Taj je način života zadržao tijekom 40-ak godina, a da nije ni najmanje negodovao.ʺ
Leopold Bogdan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novome, gradu na ulazu u Bokokotorski zaljev kasnije nazvan ʺZaljev hrvatskih svetacaʺ. Tada je Boka kotorska bila u sastavu austrijske Dalmacije, a danas je dio Crne Gore. Leopold Mandić rođen je u siromašnoj obitelji: bio je osmo dijete među braćom i sestrama. Na krštenju je primio ime Bogdan. Proveo je sretno djetinjstvo u rodnome zavičaju, odakle je otišao nakon pučke škole. Gimnaziju je završio u Italiji, u Udinama, gdje je stupio u kapucinski red, nakon čega je u Padovi studirao filozofiju te u Veneciji teologiju. Za svećenika je zaređen 1890. godine. Boravio je u nekoliko samostana u Italiji i Hrvatskoj. Najveći dio života proveo je u Padovi, gdje je živio u tri navrata, a treći i najduži od 1919. do 1942. godine. U Padovi je bio odgojitelj kapucinskih studenata i predavao je patrologiju na samostanskome učilištu.
Bio je visok samo 135 centimetara, ali je pokazivao golemu duhovnu snagu. Rođen u Boki Kotorskoj, gdje su uz katolike živjeli i pravoslavci, iskazao se jednim od začetnika ekumenskoga pokreta za jedinstvo kršćana, za koju nakanu je stalno molio i gorljivo se zauzimao. Osobito se istaknuo kao ispovjednik i duhovni savjetnik. Za života je došao na glas svetosti, a nakon smrti vjernici su mu nastavili iskazivati štovanje, koje se širilo i jačalo.
Jedan od najomiljenijih hrvatskih svetaca, Leopold Bogdan Mandić, umro je 30. srpnja 1942. u Padovi, okružen braćom kapucinima koji su pjevali molitvu ʺSalve Reginaʺ ili ʺZdravo Kraljiceʺ. Prije smrti prorekao je sveti Leopold da će kapucinski samostan u Padovi biti razoren bombama, što se doista i dogodilo, ali je ostala sačuvana Leopoldova ćelija i ispovjedaonica.
Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio Pavao VI. 1976., a Ivan Pavao II. kanonizirao ga je 1983. godine. Neraspadnuto tijelo svetoga redovnika čuva se od 1963. u padovanskome kapucinskom samostanu. Godine 2016. bilo je izloženo na štovanje u Rimu, Zagrebu i Ljubljani, a 2017. u Zagrebu, Zadru, Splitu, Rijeci, Dubrovniku i Herceg Novome. Hrvatska kapucinska provincija nosi ime Leopolda Bogdana Mandića od 1974. godine. Njegov je spomendan 12. svibnja. Prisjetimo se našega svetca, poniznoga Božjeg ugodnika svjetskoga glasa.
