Sedma vazmena nedjelja. Riječ Božju tumači don Ivan Aničić

don Ivan Aničić

U 17. poglavlju Ivanova evanđelja nalazimo tri dijela koje nazivamo: „Isusova velikosvećenička molitva“. U prvom dijelu (redci: 1-8) Isus moli Oca da proslavi Sina i da Sin proslavi Oca darivanjem svoga života i prelaskom s križa u uskrsnuće. U drugom dijelu (rr: 9-19) Isus moli za svoje učenike. U trećem (rr: 20-26) Isus moli za one koji će povjerovati na riječi njegovih učenika, od naraštaja do naraštaja. Isus je dakle i za nas molio. Neki biblijski tumači ovo poglavlje nazivaju i Isusovom „oporukom“. Mi se osvrćemo samo na ovaj drugi dio njegove molitve, oporuke.

Ime

Isus moli Oca, Pozivatelja radnika u žetvu svoju, da one koje mu je izabrao, očuva u svome Imenu (r. 11). Poslanje Isusovo jest objava Boga Oca ljudima. U biblijskom smislu poznavati nečije ime, označava ne samo to nego poznavanje osobnosti, identiteta. Poznavati osobu u njegovoj cjelovitosti, ali i biti dio njezina života. Isus se kao Sin Božji poistovjećuje s Bogom Ocem, u Božanskoj naravi ili Božanstvu, a razlikuje po svojoj Božanskoj Osobi, po svome osobnom „ja“ apsolutne svijesti i moći. Te dvije Božanske Osobe, Otac i Sin, djeluju u jedno Ime Božje smišljeno, skladno, svrhovito. Isus moli Oca za jedinstvo učenika: da budu jedno kao što su Otac i Sin jedno.

Radost

Isus moli za svoje učenike koji u svijetu nastavljaju primjenu njegova otkupiteljskog djela. Moli da Bog Otac bude stalan njihov zaštitnik, jer zna da će samo tako moći ustrajati u životnim kušnjama. Znamo kako u vrijeme Isusova Križnoga puta i Kalvarije gotovo svi posrnuše, osim apostola Ivana, a jedan čak posve otpade. Isus spominje „sina propasti“ (r. 12), koji se svjesno i svojevojno udaljio od Isusa poistovjećujući se, ne s Isusovom Istinom, nego s novčanim bogatstvom nepravedno stečenim. Isus moli da učenici, lišeni zavisti, budu jedne ljubavi i jedne Isusove Radosti koja je vječni Život.

Mržnja

Zašto će učenike svijet zamrziti? Jer nisu od svijeta, kao što ni Isus nije od svijeta (r. 14). Po rađanju su iz svijeta. Neki od njih su obavljali svjetovne poslove: ribarili, robu carinili i slično. Zato im je već rekao: Ja sam vas izabrao od svijeta (Iv 15,19), ali ostajete u svijetu da svijet oslobađate od mržnje.

Svijet

Svijet je sav ljudski rod. Bog želi da se svi ljudi spase. Stoga kažemo da Isus nije oslobodio učenike od svijeta, nego od Zloga u svijetu. „Učenici više nisu od svijeta upravo zato što su preporođeni od Duha Svetoga“ (Sv. Augustin). A Duh je Sveti najjača moć protiv zloduha.

Zaključak

Isus se za svoje učenike moli, jer poznaje tajne ljudskih srdaca i ono što apostole čeka. A čeka ih Zli u svijetu, mržnja. Ali Isus im daje moć da Zloga pobjeđuju, mržnju pretvaraju u ljubav, da naučavaju da se iz sretne smrti prelazi u kudikamo sretniji život. Naša je vjernička zadaća da nas Duh Sveti preporađa kako bismo djelovali u svijetu. Svima sljedbenicima Imena Isusova, Gospodin proriče da će biti okruženi mržnjom. Mi očekujemo da na nas ne će dobro gledati ne samo oni koji Njega ne poznaju, nego poneki i iz kršćanske sredine. Naše je vjerničko i svećeničko poslanje biti sol zemlje i svjetlo svijeta, nastaviti koračati ovim svijetom obnovljeni snagom Duha Božjega.

Neka nam u tome pomogne zaštita Marije Kraljice svibnja i zagovor sv. Leopolda Bogdana Mandića.