Fra Ivan Šarčević: Mane i vrline. Grešna struktura

Fra Ivan Šarčević

Hrabrost je krepost koja svoj posljednji razlog nema u samoj sebi. Bez razbora i pravednosti hrabrost se obrće u golu silu i nasilje u rukama glupih i opakih. Razboritost vodi i oblikuje hrabrost, a dobro i viša pravednost sadržaj su i cilj hrabrosti. Tek razborit čovjek i založan za pravednost može istinski biti hrabar. No, razborit i uman čovjek može biti i velika kukavica, moralno urušena osoba, ako za ono što zna i ako za pravednu stvar nije spreman riskirati i ono njemu najvažnije.

U totalitarnim režimima, u diktaturama, u dogmatizmu i slijepom posluhu sklonim strukturama, u institucijama u kojima vlada spletkarenje i zakon jačega, jednom riječju u "grešnim strukturama" ne favorizira se razboritost, niti se zalaganje za pravdu postavlja kao cilj djelovanja. Privilegiraju se glupi i nestručni poslušnici. U takvim strukturama čak se kažnjava slobodno mišljenje, a kritička lojalnost i zalaganje za pravdu proglašavaju se konfliktnošću, slabljenjem morala i razbijanjem jedinstva.

U društvima i zajednicama gdje uzmanjka vrijednosni sustav, gdje se obezvrjeđuje umnost i uzajamna pravednost, gdje se vlada silom i utjerivanjem straha, i oni razboriti i moralno senzibilni često se počnu bojati za sebe, zašućuju, povlače se ili se, da ne ostanu izolirani, odbačeni i kažnjeni, sami upliću u zlu strukturu te svojevoljno pridonose općem beščašću. U strukturama gdje se prezire i kažnjava mudrost, znanje i stručnost, najprije stradavaju moralno istančani ljudi, a moć i poziciju priskrbljuju si tri vrste ljudi: sebični prepredenjaci, opasni mediokriteti i glupavi siledžije.

U moralno devastiranim zajednicama sebični prepredenjaci imaju glavnu riječ i nastoje sve kontrolirati. Čine to najviše radi sebe, radi novca, svoje moći i ugode. Mogu zauzimati upravna mjesta, ali im je komotnije djelovati iz sjene, čime nisu ništa manje štetni od onih javnosti izloženih. Ti majstori spletke skrivaju se iza onih koji su na poziciji. Pokrivaju se velikim idejama, moralnim i religijskim načelima, a ustvari su kukavice i manipulatori. Uspješno prolaze u svim režimima i svim promjenama vlasti. Troše ljude, pogotovo one treće iz "grešne strukture", dakle glupave siledžije ili patološke aktiviste koji i ne primjećuju koliko su zlorabljeni.

Najlakše je, dakle, iskorištavati one koji sebe smatraju hrabrima, a ustvari su glupani, pasivni ili militantni. Naime, takvi nemaju svoje mišljenje, odnosno oni svoju glupost i tvrdoglavost smatraju apsolutnom istinom, a pritom se vode nekom samo svojom pravdom smatrajući je pravdom za sve. Njih glavni moćnici, sebični prepredenjaci, ljudi bez mišljenja i razbora, ali otupljene savjesti i izopačena osjećaja za pravednost, izdašno koriste. Pred njima hvale njihovu hrabrost, potvrđuju njihovu borbu za opću pravdu, perfidno ih ucjenjuju za njihove umne ili socijalne manjkavosti i pritom im podastiru dorađene strategije djelovanja, a iza leđa im se podruguju i cere s njihove gluposti. Glupacima, pasivnim i militantnim, imponira i najmanja potvrda od strane njihovih umnih idola, a ustvari licemjernih nalogodavaca i lukavih gospodara. Glupi silnici nemaju hrabrosti biti prvi, ne odlučuju o sebi i svome životu, ne smiju se samostalno izložiti, nego su puki izvršioci tuđeg mišljenja i služinčad tuđih ideja.

A što je s opasnim mediokritetima u grešnoj strukturi? Zajedno s prepredenjacima i glupavcima označava ih nedostatak moralnoga osjećaja i zalaganja za pravdu. S prvima ih povezuje lukava i nezasitna briga za sebe te sličan politički darvinizam iz statusno osigurane jazbine. Takvi znaju što je moralno ispravno, ali se ne usude osamostaliti, niti djelovati slobodno i istinito, jer je visoka cijena koju bi morali za to platiti. Za razliku od prvih koje resi umnost, ovi su kukavice malog formata, utopljeni u mediokritetstvo. S trećima ih pak povezuje pritajena zavist prema svima, i onima koji su prepredeniji od njih i onima koji su hrabriji od njih. Ali za razliku od glupih silnika oni nose masku razboritosti i opuštene uljuđenosti, ne dopuštaju se zlorabiti (a kamoli biti na usluzi drugima); vještije od svih za sebe koriste sukobe, vrijednosni kaos strukture i uvijek ugrabe kakvu za njih dostatnu mrvicu moći, okrajak nedodirljivosti i nemoralne neutralnosti.

Grešne strukture boluju od neslobode, kukavičluka i osrednjosti. Zato je za njihovo ozdravljenje nužna hrabrost razboritih i pravednih.

* Tekst je objavljen u knjizi: Ivan Šarčević, Mane i vrline, Franjevački samostan sv. Luke Jajce, Kršćanska sadašnjost Zagreb, 2022.