Obnova zagrebačke katedrale i njezina povijest
Marito Mihovil Letica
Zagrebački je nadbiskup Dražen Kutleša u četvrtak 6. lipnja primio predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, potpredsjednika Vlade i ministra prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branka Bačića te ministricu kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek. Tom su prigodom posjetili gradilište zagrebačke katedrale koja je 2020. teško oštećena u dvama potresima.
Nadbiskup Dražen Kutleša zahvalio je premijeru, Vladi, ministarstvima kulture i graditeljstva na svemu što su učinili i čine za obnovu katedrale. K tomu je izrazio zahvalnost i svim stručnjacima koji, kako je rekao, ʺovdje rade i ulažu svoje znanje u jedan od najvažnijih i najtežih projekata po pitanju obnove u cijeloj Europiʺ.
Nadbiskup je k tomu rekao da se nada kako će katedrala biti obnovljena u razdoblju od pet do deset godina te da će obnova unutrašnjosti biti znatno prije privedena kraju. Najvažnije je da vjernici i ònī koji posjećuju katedralu budu sigurni i da osjećaju sakralnost prostora katedrale, istaknuo je zagrebački nadbiskup Kutleša.
Zatim su predstavnici Vlade obišli tornjeve katedrale, na što je premijer rekao da tek kad čovjek dođe na ovu perspektivu shvati koliki su razmjeri potresa, nastala šteta i vrlo zahtjevni procesi obnove. Pritom je premijer Plenković istaknuo kako se Vlada trudi da i financijska konstrukcija, a ne samo građevinska konstrukcija, bude čvrsta. U obnovu katedrale bit će uloženo oko 85 milijuna eura.
Posrijedi je najvažnija sakralna građevina u Hrvatskoj, koja je ne samo simbol vjere nego i prepoznatljiv simbol grada Zagreba.
Slijedi nekoliko podataka o novijoj povijesti zagrebačke katedrale. Nakon što je Zagreb godine 1880. bio pogođen razornim potresom, znatno jačim od ovoga iz 2020. godine, katedrala se gotovo u cijelosti razrušila, a sačuvan je zapis o tome da je nadbiskup i kardinal Josip Mihalović nakon potresa služio misu pod šatorom razapetim na Trgu bana Jelačića, o čemu svjedoči i jedan rad Gjure Szabe s fotografijom toga događaja.
Pristupilo se temeljitoj obnovi katedrale i okolnoga prostora. Umjesto dotadašnjega sakralnog zdanja s jednim tornjem u baroknome stilu, sagrađena su dva tornja u neogotičkome stilu prema nacrtima bečkoga graditelja Friedricha von Schmidta, jednoga od najznačajnijih historicističkih arhitekata u srednjoj Europi. Gradnju je vodio Hermann Bollé, hrvatski arhitekt njemačko-francuskoga podrijetla. On je djelomice izmijenio prvotni Schmidtov projekt, posebice rješenja vrhova tornjeva, koji će do potresa 2020. biti visoki oko 105 metara.
K tome treba reći da je Bollé radeći na obnovi zagrebačke prvostolnice ustanovio, povodeći se za srednjovjekovnim uzorima, katedralnu radionicu iz koje će nastati Obrtna škola i s njome povezan Muzej za umjetnost i obrt.
Nadamo se da će zagrebačka katedrala – čiji puni naziv glasi ″katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava″ – što prije zasjati u punome sjaju i opet postati mjesto bogoštovlja i vjerničkoga okupljanja.
Završavamo prvom strofom Matoševa soneta ʺPri Svetom Kraljuʺ: ʺProzor Stjepanovog Doma / Priča gotski san; / Modri tamjan i aroma / Puni sveti stan.ʺ