Dvanaesta nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači vlč. Dominik Vukalović
vlč. Dominik Vukalović
Draga braćo i sestre, dragi slušatelji.
Počinju godišnji odmori i mnogi će se uputiti na more. Evo i danas zgode kako je Isus s učenicima bio na moru kada je ono pokazalo svoju moć, tj. nastala je oluja koja je česta pojava. Učenici kao vrsni ribari boje se oluje. Zar to nije čudno? Zašto su uplašeni? Oni znaju svoj posao, profesionalni su u tome. Nije sigurno prvi put da ih je zadesila nevera na otvorenom moru, a tako su preplašeni. Znaju dobro geografski položaj i znaju da se često na tome području miješaju topli i hladni zrak i tako nastaje oluja.
Dok čitamo kako apostoli prekoravaju Isusa zbog njegove nebrige za opasnost koja prijeti brodici, ne možemo se oteti dojmu koliko malo vjere imaju učenici koji toliko vremena provode s Isusom. Zar je moguće da oni koji ga svaki dan gledaju kako ozdravlja, tjera zloduhe, uskrisuje mrtve, vjeruju da toliko malo mari za svoje izabranike.
Trenutak kada Isus spava na brodu, njegova prividna odsutnost, test je povjerenja za njegove učenike. Isus želi vidjeti koliko mu vjeruju. Ljuljanje brodice, valovi, uvlače strah u kosti učenicima čija vjera brzo nestaje dok tjeskobna briga i zabrinutost postaju sve veći. I dok spava On se brine za svoje i neće ih napustiti. Zar to nisu Isusove riječi koje je rekao više puta: Ja sam s vama sve do svršetka svijeta. Isus stupa na scenu zanimljivim riječima – Utihni! Umukni! Te riječi doslovce prema grčkom izvorniku znače stavi si brnjicu. Takav slučaj i te riječi imamo na drugom mjestu u evanđelju kada Isus istjeruje zloduha iz opsjednutoga.
Svaka oluja u životu, odnosno svaka životna situacija kada više ne znamo što se oko nas događa i sve kreće naopako znači da smo popustili u vjeri, da nas je sotona smeo i trebamo samo zazvati Isusovu pomoć i on odmah počinje djelovati. Ne čeka jutro nego se daje na posao i plovi po noći.
Oluja na moru iz današnjeg evanđelja priprema je za jednu drugu oluju koja će uskoro zadesiti učenike, kada će im se opet pričiniti da Bog ne brine što njegov Pomazanik umire na križu. Ponovno će ih zahvatiti strah i tjeskoba, Isus će usnuti, ali kada se probudi pokorit će najvećeg neprijatelja ljudi, a to nije ni vjetar ni valovi nego smrt. Strah kod učenika nestat će kada će prepoznati uskrslog Isusa, kada će razumjeti Pisma.
Na kraju možemo reći mi smo zapravo ti koji spavamo i dopuštamo strahu da nas zarobi, a ne da poput apostola osuđujemo Isusa. Ovaj događaj trebao bi nas ohrabriti da priđemo Isusu u svim životnim prilikama znajući da lađa nikad neće potonuti dok je On u njoj. Amen.
