Petnaesta nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači vlč. Dominik Glasnović

vlč. Dominik Glasnović

Kada započinjem svoje putovanje u vjeri mislim da moram mnoge stvari sam učiniti. Moram moliti svaki dan, moram ići na svetu misu, moram se ispovijedati, moram činiti dobra djela. Isus nije tako zamišljao stvari. Ništa od toga ne činim sam. Kada je poslao svoje učenike da propovijedaju i izgone zloduhe, šalje ih dva po dva.

Na svome putu vjere ja nisam sam, već je netko tim putem krenuo. Zato se ne moram trsiti kao da sve činim sam, nego uvijek s braćom vjernicima. Na tom putu Isus mi daruje čudesne darove, krijepi me i štiti od svih nedaća. Ali poput Apostola, i ja ću doći do nekih zatvorenih vrata. Iako me pozvao da kucam na vrata i širim Evanđelje, Isus daje uputu i za ovu situaciju - ako te negdje ne prime, otiđi odande i stresi prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.

Nažalost, nisu svi spremni poslušati Riječ Božju. Neka nas to ne rastuži i neka nas ne pokoleba na našem putu vjere. Može se dogoditi da je taj koji je zatvorio vrata Isusu upravo član naše obitelji, ali i u tom pogledu treba učiniti kako je Isus odredio. Otresti prašinu sa svojih nogu ne znači da ću tu osobu odbaciti iz života i zaboraviti, nego ću dopustiti Isusu da preuzme inicijativu.

Ja sam svoje učinio, a dalje čini Isus, jer je rekao „njima za svjedočanstvo“; a što je svjedočanstvo nego poziv u Kraljevstvo Božje. Možda je nekome potrebno upoznati Isusa na drugačiji način, možda i malo teži. Ipak, Isus nikoga ne ostavlja i svakome daje priliku. Mi želimo biti oni koji će širiti Riječ Božju bez obzira na zatvorena vrata.