Četrnaesta nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači vlč. Petar Tisaj

vlč. Petar Tisaj

U Novom ćemo zavjetu pronaći mnoštvo razloga zbog kojih su ljudi odbacivali Isusovu osobu i poruku. Nijedan pak od tih razloga nije do te mjere čudan i neshvatljiv kao ponašanje Isusovih sumještana. Oni se spotiču o Isusovu osobu.

Slušali su i prepoznali njegovu mudrost. Zacijelo čuju i doznaju koliko je taj Isus snažan na riječi i djelu, tvori čudesa, govori, propovijeda novi nauk, novu mudrost. Shvaćaju i čudesnost te osobe i svega onoga što se preko nje zbiva.

Umjesto da im srce od radosti zaigra što se takvo što među njima zbiva, oni ga odbacuju. Umjesto da su sretni što imaju takva među sobom, svoga sumještanina i susjeda, oni ga preziru tako da odsada Isus nikada više nije pohodio svoje mjesto gdje je odrastao i othranjen.

Umjesto da svoje mjesto učine slavnim i poznatim zbog ovoga Isusa, umjesto da naprave od svega veliku promidžbu, oni se svega odriču zbog svoje uskogrudnosti. S jedne strane oni žele čudesa, znakove, „kruha i igara“, dok im Isus nudi posve drugačiju perspektivu.

Tko Isusa prihvaća? Oni koji su pod njegovom rukom osjetili rađanje novog. Ti koje je svojim zahvatom izmijenio i koji su na svojoj „koži“ iskusili tko je i kakav Bog u ovome Isusu iz Nazareta. Bog kao skrovitost, zaštita, mir, sigurnost, blagoslov.

Ti su mu onda ostali do kraja zahvalni. I postali njegovi neumorni promicatelji u svijetu. Riječima i životom, poput apostola ili pak svetoga Pavla. Zato treba pripraviti Gospodinu stan, makar i trošnu kolibu, u svome srcu, u svojoj kući.