O sv. Ignaciju Lojolskome u povodu njegova spomendana
Marito Mihovil Letica
„Teže je nadvladati duh nego trapiti tijelo“; „Oluja, koja bjesni protiv nas bez naše krivnje, znak je da će uskoro doći uspjeh“; „Ovo neka u tvojemu djelovanju bude prvo pravilo: tako se uzdaj u Boga, kao da sav uspjeh ovisi samo o tebi, a nimalo o Bogu; ali tako se laćaj posla kao da će Bog učiniti sve sam, a ti ništa“. – Čuli smo neke među brojnim poticajnim mislima svetoga Ignacija Lojolskoga, osnivača Družbe Isusove. Za nekoliko dana, 31. srpnja, bit će njegov spomendan.
Ignacije Lojolski rodio se 1491. u dvorcu Loyola kraj Azpeitije u pokrajini Guipúzcoa u Baskiji, dijelu Španjolske. Na krštenju je dobio ime Iñigo, ali će kasnije, u čast svetoga Ignacija Antiohijskoga, uzeti njegovo ime. Godine 1517. stupio je Ignacije Lojolski u vojnu službu. Na Duhove 1521., braneći tvrđavu Pamplona od Francuza, biva teško ranjen u koljeno topovskim hitcem.
Život su mu promijenile knjige što ih je čitao u bolesničkoj postelji: „Život Isusa Krista“ i „Zlatne legende“ o životima svetaca. Nisu ga se isprva osobito dojmile jer je bio skloniji viteškim romanima. Ali dogodila se promjena – duhovno ga je štivo to većma osvajalo. Tako je naučio razlikovati duhove. Sasvim se predao Božjoj providnosti i doživio silovito obraćenje godine 1522. Nakon prvih mističnih iskustava počeo je pisati „Duhovne vježbe“. Vitešku je odjeću zamijenio hodočasničkom te je 1523. posjetio Svetu zemlju.
Nakon povratka s hodočašća uči u Barceloni latinsku gramatiku, zatim u gradu Alcalá studira filozofiju. Studij nastavlja u Salamanki. Zbog svojega osobitog razumijevanja i tumačenja vjere, Iñigo biva osumnjičen za krivovjerje, ali ga inkvizicija nakon ispitivanja oslobađa.
Godine 1528. odlazi u Pariz na daljnji studij, gdje susreće Franju Ksaverskoga, Petra Fabera i još četvoricu budućih drugova. Sve ih uvodi u meditacije svojih ″Duhovnih vježbi″. Nekoliko godina potom, na Veliku Gospu 1534., Iñigo i drugovi položili su zavjete u kapelici sv. Dionizija na pariškome Montmartreu. Zavjetovali su se svim snagama da će služiti Bogu i pomagati ljudima, i to u savršenome siromaštvu i čistoći te da će pohoditi Svetu zemlju. Ne uspiju li u tome naumu, onda će se staviti na raspolaganje papi, Kristovu namjesniku na zemlji, da im se Krist preko pape udostoji pokazati put savršenije službe. Odabrali su svoje, isusovačko, geslo: „Sve na veću slavu Božju“ (Omnia ad maiorem Dei gloriam).
Nakon završetka studija pristigli su u Veneciju gdje će 24. lipnja 1537. Ignacije biti zaređen za svećenika. Kako zbog opasnosti od turskoga brodovlja u Jadranu i cijelome Sredozemlju nije mogao u Svetu zemlju, krenuo je u Rim gdje se 1538. stavio na raspolaganje papi Pavlu III., koji će 27. rujna 1540. bulom „Regimini militantis ecclesiae“ odobriti Družbu Isusovu. Za prvoga generala Družbe izabran je 1541. upravo Ignacije Lojolski.
Družba Isusova već se za Ignacijeva života proširila po većemu dijelu Europe, k tomu po Africi, Aziji i objema Amerikama. Ignacije Lojolski umro je u Rimu 31. srpnja 1556., a taj se dan slavi kao spomen na snažnu osobnost osnivača discipliniranog, brojnog i utjecajnog Isusovačkog reda, koji je utemeljio brojne škole i sveučilišta, iznjedrio mnoge svjetski poznate znanstvenike. Ignacije Lojolski proglašen je blaženim 1609., a papa Grgur XV. kanonizirao je ga je 1622. zajedno s njegovim isusovačkim subratom Franjom Ksaverskim.
