Sveta Jelena Križarica

Marito Mihovil Letica

Kada je 306. godine car Konstancije I. umro u Britaniji, tamo stacionirana rimska vojska proglasila je carem njegova sina Konstantina, hrabra i vješta vojskovođu, kojega crkvena i opća povijest bilježi kao cara Konstantina I. Velikoga. Konstantin se oslobodio drugih pretendenata na carsko prijestolje Rima, a posebice je za tijek povijesti važna Konstantinova pobjeda nad znatno brojnijom Maksencijevom vojskom godine 312. kraj Mulvijskoga mosta nadomak Rima. Prema predaji, prije presudne bitke ukazao se Konstantinu na nebu križ i ponad njega riječi “in hoc signo vinces” (u ovome znaku ćeš pobijediti).

Na njegov je poticaj objavljen 313. godine u Milanu edikt kojim kršćanstvo biva proglašeno ravnopravnom religijom.

Nakon što je Konstantin osvojio svu vlast u Rimskome Carstvu, odnosno vladao sâm, kršćanstvo je postalo privilegiranom religijom. Godine 325. sazvao je u Niceji prvi opći koncil Crkve, na kojemu je prihvaćeno “Nicejsko vjerovanje” gdje se uz ostalo tvrdi da je Isus Krist pravi Bog, istobitan s Ocem. Valja spomenuti i to da je Konstantin stari grad Bizantij odabrao za novu prijestolnicu, koja je 330. njemu u čast preimenovana u Konstantinopol (Carigrad).

Središnja osoba ovoga radijskog priloga jest Konstantinova majka: sveta Jelena Križarica. Rođena je oko 250. godine u gradu Drepanonu, koji će poslije biti po njoj nazvan Helenopol, u tadašnjoj pokrajini Bitiniji u Maloj Aziji. Jelena je potekla iz vrlo siromašne obitelji te je radila kao služavka. Tako ju je upoznao i uzeo za ženu ugledni vojskovođa Konstancije, budući car. Ali bio ju je prisiljen otpustiti jer je zakon nalagao da carica ima biti plemenitaškoga roda.

Kada je Jelenin sin Konstantin postao carem, pozvao ju je na dvor, dodijelio joj naslov “Augusta” i sve časti te joj tako omogućio da bude caricom u punome smislu. Unatoč svemu tomu, sveta Jelena ostala je skromna i ponizna, razabirući da je bogatstvo u duhovnim, a ne materijalnim dobrima. Svesrdno je pomagala siromasima, darujući im novac, odjeću i hranu, a s jednakim se žarom zauzimala i za mnoge druge nepravedno progonjene, osuđene, za slabe i bolesne. Ostalo je zapisano da je takve često dovodila na dvor te ih ondje sama dvorila. Njezino odlučno odbacivanje poganskoga rimskog mnogoboštva te zdušno prihvaćanje Isusa Krista jedinim Bogom, potaknulo je njezina sina Konstantina da kršćanima dodijeli slobodu.

Jelena je vlastitu pobožnost htjela to većma učvrstiti pa je 326. godine pošla na hodočašće u Svetu zemlju gdje je, prema nedostatno potvrđenim podatcima, zapovjedila da se u potrazi za Kristovim križem prekopa Kalvarija. Zbog toga je dobila ime “Križarica”. U doba Konstantinove vladavine ondje je podignuta bazilika Svetoga Groba.

Predaja nam kaže da je sveta Jelena Križarica umrla 18. kolovoza 330. godine, a mjesto smrti nije sigurno utvrđeno: Konstantinopol ili Nikomedija. Svetičino je tijelo poslije preneseno u Rim, a danas se njezini zemni ostatci čuvaju u jednome od vatikanskih muzeja.

Kao što joj je sin Konstantin vidio na nebu znak križa koji mu je donio pobjedu, a kršćanstvu slobodu, tako je sveta Jelena Križarica na osobit način posvetila mjesto Križa, Kristove Kalvarije, gdje je Krist svojom smrću otvorio slobodan put u nebo svima koji uzvjeruju u njegovo bogosinovstvo i slavnu spasiteljsku pobjedu nad smrću.