Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
Od Solina, preko Veprica do Dubrovnika, od Trsata do zagrebačkog Stenjevca i Remeta, od Slavonskog Broda, preko Šumanovaca, Ilače i Dragotina do Aljmaša, od Kutjeva preko Saborskog do Malog Lošinja i Benkovca Crkva je jučer slavila svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije. Šibenski biskup Tomislav Rogić predvodio je 8. rujna na Malu Gospu središnje misno slavlje u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Skradinu, izvijestila je Šibenska biskupija.
U homiliji biskup Rogić je istaknuo kako „Marijin rođendan i danas progovara istom snagom vjere, pouzdanja i opredjeljenja za Boga. Promatrajući Marijin život jasnije vidimo i svoj život. Kakve li planove Bog ima sa svakim od nas, u njegovoj obitelji, u njegovom pozivu? Moliti ćemo Boga Marijinu snagu vjere, prihvaćanja križa i ono milosno okretanje na dobro svega što nas zahvati. Ako ne budemo zaslijepljeni ovim svijetom, ako budemo znali usporiti, zastati, razmisliti i moliti nad svojim životom, nad našim narodom i čitavim svijetom, ako poput Marije dopustimo da Bog vodi putove našeg života da prepoznajemo kad nas je pohodio, kad nam je pomogao, kad je već tolike stvari u našim životima na dobro okrenuo, da ne zaboravimo djela Božjih u našim životima, tada ćemo moći svoj križ nositi do Božje volje vjerujući u spasenje zauvijek“.
Subota i nedjelja bili su u znaku 301. Zavjetnog hodočašća Grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj. U homiliji misnoga slavlja 8. rujna zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša je poručio: „Sjetimo se danas blaženog Alojzija Stepinca, njegovih pohoda ovom svetištu i njegove sinovske odanosti prema Blaženoj Djevici Mariji. Imao je želju da njegovi nasljednici rado hodočaste Majci Božjoj Bistričkoj, što i činimo s jednakom odanošću. Sjetimo se i svetoga Ivana Pavla II., koji je svojim dolaskom u našu nadbiskupiju prije 30 godina okupio mnoštvo vjernika. Bio je poznat kao „marijanski papa“ i pokazao je kako je s Marijom lakše doći do svetosti“. Podsjetio je i na Nacionalni euharistijski kongres prije 40 godina kada smo se s ponosom spominjali 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata. U nastavku propovjednik je primjetio kako zbog buke mnoštva ponekad ne čujemo Boga koji nam se neprestano obraća u srcima. „Mnoštvo beskorisnih informacija i dojmova koje primamo ostavlja nas bez vremena za ono jedno potrebno, a to je učiti od Riječi Božje. Sve nas to ostavlja nesigurnima u riječima i stavovima koje izražavamo. Nije li i danas u našem javnom prostoru buka mnoštva tolika i takva da nas drži nesposobnima da jasno čujemo istinu i nedvojbeno izrazimo svoja uvjerenja? Motivirani smo infantilnim pristajanjem uz mutna i manipulativna pojašnjenja. Dragi vjernici, vremena su teška. Ako u svojim umovima i srcima ne budemo imali jasnoću koju Božji Duh daje i jamči, prestat ćemo biti sol zemlje i svjetlo svijeta“, riječi su mons. Kutleše u Mariji Bistrici.
Preživjeli Zrinjani i njihovi potomci tradicionalno se od 1996. godine sjećaju događaja iz rujna 1943. kada su partizani i četnici u genocidnom pohodu ubili gotovo trećinu Hrvata Zrina, spalili župnu crkvu Našašća Svetoga Križa, kao i cijelo selo. Sve preživjele komunističke su vlasti raselile, oduzeli im imovinu i zabranile povratak u Zrin.
Nakon molitve pred križem podno starog grada Zrina 8. rujna slijedio je mimohod do spomen-crkve Našašća sv. Križa ispred koje je misno slavlje predvodio porečki i pulski biskup Ivan Štironja u zajedništvu sa sisačkim biskupom Vladom Košićem i potomkom prognanih Zrinjana krčkim biskupom Ivicom Petanjkom. „Dragi moji Zrinjani! Nije mi strana vaša patnja i tragedija. Strahote koje su pogodile ovo vaše mjesto i vaše obitelji, pogodile su, nažalost i bezbroj mjesta i bezbroj obitelji širom naše domovine Hrvatske, Bosne i Hercegovine pa i dalje gdje žive Hrvati“, istaknuo je biskup Štironja, dodavši: „Osobno mogu posvjedočiti o sličnoj tragediji kako svoga rodnog kraja tako i svoje obitelji. No moram posvjedočiti još nešto važnije a to je da je Bogu moguće dati da iz staroga panja nikne mladica i da iz pepela nikne život. Nije li se to dogodilo i ovdje. Ova divna crkva je potvrda da se na Kalvariji rađa život, da umjesto tame dolazi svjetlost, da Kalvarija mijenja lice, umjesto smrti postaje mjesto života, umjesto poraza postaje mjesto pobjede“, poručio je biskup Štironja, a prenijela IKA.
Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua predvodio je 8. rujna misu u Lukoranu na otoku Ugljanu prigodom početka proslave 950. obljetnice utemeljenja Župe sv. Lovre. „Iskoristite ovu jubilarnu godinu da od Boga isprosite oprost i pružite ruku drugima u svrhu pomirenja. Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim, molimo svaki dan. Čineći tako, izgradit ćete novu župu, utemeljenu na primjeru mnogih anonimnih svetaca koji su vam prethodili“, poručio je nadbiskup Lingua.
U Križevcima je 7. rujna zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u zajedništvu s drugim biskupima i svećenicima predvodio svečano misno slavlje proslave svetkovine sv. Marka Križevčanina, zaštitnika grada Križevaca i Bjelovarsko-križevačke biskupije.
„Primjer sv. Marka pokazuje da je mučenik uistinu simbol slobode, ali slobode koja je usmjerena na istinu i ljubav prema Bogu, a ne na borbu protiv drugih ljudi. Njegova žrtva poziv je na pomirenje, mir i pravo na vjeroispovijest, a ne na podjele i sukobe. Na taj način mučeništvo svijetli kao svjedočanstvo o istinskom dostojanstvu ljudske osobe, koje počiva u njezinoj sposobnosti da se slobodno opredijeli za istinu i vjeru, čak i kad se suoči s najtežim prijetnjama“, rekao je u homiliji zagrebački nadbiskup. Nastavio je kako progonitelje koji su zarobljeni mržnjom sv. Marko svojim primjerom poziva na oslobođenje kroz ljubav i milost Božju. „U tom duhu, Crkva časti svoje mučenike kao svjetionike nade, hrabrosti i istine – ne kao simbole otpora, već kao uzore ljubavi prema Bogu i bližnjemu“.
U Dubrovniku je u 83. godini života preminuo umirovljeni svećenik Dubrovačke biskupije don Frano Markić – Aleluja, izvijestila je Dubrovačka biskupija. Služio je u Stravči, Smokvici, Čari, Smokovljanima, Liscu, Pridvorju, Lopudu i Putnikovićima, a u dva navrata djelovao je kao misionar u Zambiji. Kasnije je kao biskupijski delegat za misije održavao veze s misijskim krajevima, pomažući na razne načine.
