Život u prispodobama. Treća prispodoba - Kuća na stijeni i kuća na pijesku
Vlč. Branimir Jagodić
„Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.“ (Mt 7,24-27)
Prispodoba o kući na stijeni i kući na pijesku, koju nalazimo u Matejevu evanđelju (7,24-27), dio je završnog dijela Isusovog govora na gori. U ovoj priči Isus govori o dvjema vrstama ljudi: jedni grade svoju kuću na čvrstoj stijeni, dok drugi grade na pijesku. Kada naiđu kiše, poplave i vjetrovi, kuća na stijeni ostaje čvrsta, dok se kuća na pijesku urušava. Ova prispodoba slikovito prikazuje duboku pouku o temelju života, vjeri i poslušnosti Božjoj riječi.
Na prvo čitanje, jednostavna razlika između stijene i pijeska može djelovati kao obična lekcija o mudrom građevinskom planiranju. Međutim, Isus ovdje koristi slike koje produbljuju razumijevanje vjere i pouzdanja u Boga. Stijena simbolizira Božju riječ i mudrost koja nas drži čvrstima, dok je pijesak simbol nesigurnih oslonaca u životu, poput prolaznih užitaka, materijalnih bogatstava ili vlastitih nesigurnih uvjerenja. Pitanje nije samo u tome gdje gradimo, već na čemu gradimo — i koliko smo spremni uložiti u istinski, stabilan temelj.
Kuća na stijeni predstavlja vjeru i poslušnost Božjoj riječi. Isus kaže: Svaki koji sluša ove moje riječi i vrši ih, uspoređuje se s mudrim čovjekom koji sagradi kuću na stijeni. Temelj je slušanje i vršenje Božjih riječi, a ne samo intelektualno znanje ili privremena pobožnost. Ova kuća simbolizira život izgrađen na trajnim vrijednostima – poštovanju, poštenju, ljubavi prema bližnjima i vjeri u Boga. Stijena predstavlja ono što ostaje čvrsto usred svih promjena, nesigurnosti i kušnji. Svijet se stalno mijenja, a život sa sobom donosi neočekivane izazove i nesigurnosti. Tada postaje jasno kolika je vrijednost temelja koji nas podržava u trenucima kada smo najranjiviji.
S druge strane, kuća na pijesku predstavlja život temeljen na površnim, prolaznim stvarima, na ljudskim, nepostojanim uvjerenjima. Pijesak može simbolizirati oslanjanje na vlastite sposobnosti, materijalno bogatstvo ili na uspjehe i priznanja koja su nestalna. Takva kuća, iako možda može izgledati lijepo izvana, nema sigurnu osnovu. Kada naiđu životne oluje — bolest, gubitak posla, nesigurnost — ona brzo pada, jer nema stabilnost potrebnu da podnese teret. Često su to ljudi koji ne prepoznaju koliko je krhko ono na što se oslanjaju sve dok ih ne zadesi neka kriza koja ih potpuno poljulja.
Posebno su značajni elementi kiše, poplava i vjetra koje prispodoba opisuje. Ovi elementi predstavljaju kušnje i nedaće u životu, one trenutke kada nas udari neočekivana bol, gubitak, nepravda ili strah. Upravo su takvi trenuci oni u kojima se testira temelj naših života. U kršćanskom kontekstu, stijena ne simbolizira samo stabilnost, već i Božju prisutnost koja podržava čovjeka kroz sve životne borbe. Bez čvrstog temelja, ljudski život postaje poput lišća koje vjetar lako otpuhne; no, kada stojimo na stijeni, ona nas održava čvrstima, iako možemo biti ranjivi na površini.
Važno je napomenuti da Isusova prispodoba nije samo upozorenje, već i poziv na aktivnu vjeru. Slušati Božju riječ nije dovoljno. Isus naglašava potrebu vršenja Božje riječi. Slušati i razumjeti Božju riječ bez djelovanja je kao graditi kuću na pijesku. Učiniti Božju riječ živom u svojim djelima, stavovima i izborima — to znači izgraditi čvrst temelj. Često smo svjedoci primjera ljudi koji se predano drže vrijednosti koje propovijedaju, a koji u vrijeme nesigurnosti ili gubitka ostaju postojani. Njihova stabilnost ne dolazi iz njihove snage, nego iz duboke povezanosti s izvorom snage koji nadilazi njih same.
Ova prispodoba otkriva i bitne razlike između privida i stvarnosti. Kuća na pijesku, dok nema oluje, može izgledati jednako čvrsto kao i kuća na stijeni. Mnogi od nas često biraju graditi živote na pijesku, privučeni privremenom sigurnošću ili blagodatima koje pijesak pruža. Međutim, Isus nas poziva na mudrost i dalekovidnost. Da bismo izgradili kuću na stijeni, potrebno je vrijeme, napor i pažljivo planiranje, no tek tada ćemo biti sigurni da će ta kuća izdržati oluje.
U današnjem svijetu, ova prispodoba zvuči posebno snažno jer živimo u kulturi koja često vrednuje trenutne užitke i brzopotezne uspjehe. Potičemo se na gradnju "kuća" — karijera, odnosa, čak i vlastitog identiteta — na temeljima koji su često nestabilni. Međutim, Isus nas podsjeća da dugoročni mir i stabilnost dolaze samo od ulaganja u ono što je trajno, neuništivo i utemeljeno na vjeri. Graditi na stijeni znači birati put poslušnosti Božjoj riječi, strpljenja i povjerenja čak i kad to znači žrtvu ili zahtijeva više napora.
U konačnici, prispodoba o kući na stijeni i kući na pijesku vodi nas do temeljnog pitanja: Na čemu gradimo svoj život? Na kakvom temelju počivaju naše vrijednosti, snovi, naši odnosi? Jesmo li spremni graditi svoj život na Božjoj riječi, znajući da to zahtijeva trud i vjeru, ali nudi nepokolebljivu stabilnost? Ili ćemo se ipak osloniti na prolazne užitke i površne temelje, suočavajući se s rizikom urušavanja kad naiđu kušnje? Ova prispodoba stoga nije samo priča o dvjema kućama; ona je poziv na promišljanje i stvaranje temelja koji će izdržati sve izazove i pružiti nam miran, siguran oslonac kroz sve oluje života.