Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
U organizaciji Odsjeka za pastoral osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju Riječke nadbiskupije, 4. studenoga u Nadbiskupskom domu u Rijeci održan je prvi „Susret u različitosti“. Sudionici su bili osobe s invaliditetom, njihove obitelji, prijatelji i svi koji se s njima susreću u svakodnevnom životu. Nazočio je i riječki nadbiskup Mate Uzinić, svećenici Riječke nadbiskupije te bogoslovi Porečke i Pulske biskupije. Nakon uvodne molitve sudionici su dijelili iskustva svakodnevnih radosti s djecom i mladima s teškoćama u razvoju. Roditelji su svjedočili kako često svojoj djeci moraju biti rehabilitatori, terapeuti, psiholozi. Nisu skrivali ni radost zbog dobra koje njihovoj djeci čini sudjelovanje na svetim misama te su izrazili zahvalnost župnim zajednicama koje djecu s teškoćama prihvaćaju s razumijevanjem i ljubavlju. Osobe s invaliditetom istaknule su kako je moguće u svakodnevnim aktivnostima pronaći razloge za radost te kako je važno cijeniti svaki trenutak proveden s onima koji im iskazuju blizinu i prihvaćaju ih. Učitelji, pomoćnici u nastavi, svećenici, bogoslovi i ostali svjedočili su koliko ih obogaćuje i odgaja iskrenost i ljubav koju primaju od osoba s invaliditetom s kojima se susreću u svakodnevnom radu, kao i to koliko osobama s invaliditetom znači njihova blizina i briga.
Teologinja i mentorica hagioterapije Silva Vrdoljak održala je 4. studenoga u Katehetskom centru Župe Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu tribinu o temi „Duhovno-antropološki pristup depresiji i strahu“, prema prof. dr. Tomislavu Ivančiću. Okupljenim sudionicima teologinja Vrdoljak je pojasnila „da je ovisnost gubitak slobode, te da je sloboda na duhovnom području koje se ne liječi nego se posreduje“. Posvjestila je kako se živi u vremenu antropološke krize koja udara u čovjekov identitet. Navodeći neke od suvremenih ovisnosti kao ovisnost o raznim društvenim mrežama, video igricama, pametnim telefonima, raznim platformama, komentarima i dr., naglasila je kako su „one uznapredovale i imaju velike posljedice i na mentalno i na fizičko zdravlje čovjeka“. “Iz iskustva u radu s ovisnicima u hagioterapiji vidjeli smo da čovjek ne može sam izići iz ovisnosti te mu je potrebna pomoć. Mi smo pozvani pomoći im s duhovno – antropološkog aspekta, pomoći im da se odluče – ja hoću, ja mogu, ja želim, imam pravo, imam odgovornost”, ustvrdila je hagioasistentica Vrdoljak, a prenijela IKA.
Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić je 3. studenoga predvodio misu povodom 25. obljetnice crkve bl. Alojzija Stepinca u Mirkovcima.
Osvrnuvši se na obljetnicu crkve u Mirkovcima ustvrdio je da su je izgradili „ponajprije vjernici svojim entuzijazmom na čelu s pokojnim župnikom vlč. Stjepanom Vukovcem. Prvu je misu 31. listopada 1999. slavio nadbiskup Marin Srakić i tom ju je prigodom blagoslovio. Nadbiskup Hranić je homiliju zaključio riječima da je „bogoštovlje milo Bogu tek onda kad se ono u našoj svakodnevici pretvara u istinsku bratsku ljubav te se očituje kao društvena solidarnost i zauzetost za ljude oko nas“. Zemljište i prostor za crkvu u Mirkovcima 1999. godine darovao je Grad Vinkovci. Prostor je godinama dograđivan i uređivan te u potpunosti prenamijenjen u bogoslužni prostor. U kolovozu 2010. godine ustanovljena je i Župa bl. Alojzija Stepinca koja okuplja oko 2600 župljana iz Mirkovaca i Gortanovog naselja znanog i kao Mala Bosna.
Na Gradskom groblju u Vinkovcima 6. studenoga pokopan je vinkovački župnik u miru mons. Tadija Pranjić koji je preminuo u 78. godini.
Misu zadušnicu u crkvi sv. Euzebija i Poliona, mučenika, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. „Sve godine njegove župničke službe, u svemu što se događalo i kroz što je prolazio, Tadiju se svaki dan sat vremena prije mise moglo vidjeti s brevijarom i s krunicom u ruci. I tu je crpio svakodnevnu okrepu i snagu… A onda je pola sata prije mise smireno sjedao u ispovjedaonicu. I tako svaki dan, sve do kraja župničke službe“, rekao je nadbiskup u homiliji, istaknuvši pokojnika kao uzor te kao župnika koji se nikada nije žalio na svoje župne vikare, a ni oni na njega. Nadbiskup Hranić se posebno osvrnuo na vrijeme Domovinskog rata. „Od samih početaka zla i prvih kapi prolivene krvi, od ubojstva 12 redarstvenika u Borovu Selu, župnik Tadija sve je empatijski snažno proživljavao – strepio, tješio, blažio bol, plakao sa zaplakanima, pomagao, zagovarao, dizao glas, pokapao, slušao jauke, služio mise zadušnice, okupljao majke, žene, preporučivao za pomoć, molio posredovanje i pomoć. „Kad su bila najžešća granatiranja središta grada i crkve, on je bio tu u podrumu župnog stana. Gledao je posljedice svake granate i brutalna razaranja grada. Bio je tu u podrumu i kad mu je napalm bombama ova župna crkva bila pretvorena u buktinju i izašao je iz podruma zapaljenog župnog stana iznad njega. Ostao je bez sve imovine. Nije ponio ni vrećice. Spasio je samo ono što je imao na sebi. Hvala ocima franjevcima konventualcima što su ga primili kao brata i s njim podijelili sve što su imali“.
