Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista, Kralja svega stvorenja

Marito Mihovil Letica

U hodu kroz godinu dospjeli smo do Svetkovine Krista Kralja, koja se još naziva i Nedjelja Krista Kralja, a puni naziv jest “Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista, Kralja svega stvorenja”. Slavi se posljednje nedjelje prije došašća ili adventa.

Svetkovinu je ustanovio papa Pio XI. enciklikom “Quas Primas” u prosincu 1925. godine, želeći njome odgovoriti na rast sekularizma i ateizma, zatim komunizma i fašizma, koji svaki na svoj način zabacuju Kristovu vlast nad svijetom i poviješću. K tomu treba reći da je vanjski povod za uvođenje Svetkovine Krista Kralja bio veliki jubilej, 1600. obljetnica Prvoga općeg koncila održanog u Niceji 325. godine.

Nije nevažno spomenuti da se Svetkovina Krista Kralja nekad slavila posljednje nedjelje u listopadu, ali se reformom kalendara 1969. godine, koji je uslijedio nakon Drugoga vatikanskog koncila, slavi posljednje nedjelje prije početka došašća, što najčešće bude koncem studenoga. Uz katolike, Krista Kralja slave i anglikanci te neke druge protestantske zajednice u SAD-u.

Kristovo je kraljevstvo duhovne naravi. Nije od ovoga svijeta – ali to ne znači da je izvan ovoga svijeta i da njime ne upravlja. Krist je Kralj ljubavi, pravde i mira među ljudima. Prisjetimo se Njegovih riječi iz “Evanđelja po Ivanu”: “Zapovijed vam novu dajem: / ljubite jedni druge; / kao što sam ja ljubio vas / tako i vi ljubite jedni druge. / Po ovom će svi znati da ste moji učenici: / ako budete imali ljubavi jedni za druge” (Iv 13,34-35).

U našemu svijetu prečesto se događa da se vladari natječu u tome tko će biti bezbožniji i okrutniji, tko će druge i drugačije omalovažiti i obespraviti, ponekad i ozakoniti da im se oduzima ne samo sloboda nego i život. Kao da žele pokazati kako se može narodima i državama upravljati bez Boga i njegovih vječnih, svevremeno valjanih i obvezujućih zakona.

Priznati Krista svojim Kraljem stavlja pred nas zapovijed da živimo i djelujemo u svijetu kao što je to On činio. Prisjetimo se da su se novorođenome djetešcu Isusu, Kralju kraljeva, došli pokloniti kraljevi s istoka, ili mudraci, odnosno magi. Jedan od trojice kraljeva crne je boje kože i ime mu je Baltazar. Simbolizira Afriku, kao što Melkior simbolizira Europu, a Gašpar Aziju. Posve izjednačeni u vrijednosti i dostojnosti, tri kralja s istoka zajedno predstavljaju tri tada poznata kontinenta, sav svijet, cijelu “ekumenu”. Zato kršćani u svim ljudima imaju vidjeti Božja stvorenja, braću i sestre; neovisno o boji kože, naciji, vjeri ili bilo kakvim drugim razlikama.

Kao ogledni i uzorni primjer navodimo rečenice iz nagovora što ga je blaženi Alojzije Stepinac održao ispred zagrebačke katedrale upravo na svetkovinu Krista Kralja olovne ratne godine 1943.:

“Mi smo uvijek naglašavali u javnome životu principe vječnoga zakona Božjega bez obzira radi li se o Hrvatima, Srbima, Židovima, Ciganima, katolicima, muslimanima, pravoslavnima ili kome drugome.” Nadbiskup Stepinac zatim je istaknuo: “Katolička Crkva ne pozna rasa koje gospoduju i rasa koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje; a ako koga više cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako crnac iz centralne Afrike kao i Evropejac.”