Papa Franjo: Molim za starije osobe koje su same i u strahu
Ivica Hadaš - Vatikan
Želio bih da danas molimo za starije osobe koje u ovim trenucima trpe na poseban način, u nutarnjoj vrlo velikoj samoći, a ponekad i u velikom strahu – rekao je papa Franjo danas na misi u Domu svete Marte. Molimo Gospodina da bude blizu našim bakama i djedovima i svim starijim osobama, te da im dade snage. Oni su nam dali mudrost, život i povijest. Mi smo im blizu molitvom – rekao je Papa, osvrnuvši se na evanđelje današnje liturgije koje govori o Petru koji je pitao Isusa koliko puta treba drugome oprostiti.
Katehezu o jedinstvu braće, Isus je završio lijepom prispodobom – rekao je Sveti Otac i citirao – „Jamčim vam, ako se dvojica od vas, dvojica ili trojica ujedine i zatraže milost, bit će im dana“. Jedinstvo, prijateljstvo, mir među braćom privlači Božju dobrohotnost. Petar je pitao: „Što se tiče ljudi koji nas uvrijede, što moramo učiniti? Koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?“ Isus mu je odgovorio „Sedamdeset puta sedam“ što je na njihovom jeziku značilo „uvijek“. Nije lako oprostiti, no uvijek se mora oprostiti, jer naše sebično srce uvijek pribjegava mržnji, osveti i zlobi.
Svi smo vidjeli obitelji uništene mržnjom koja se prenosi s generacije na generaciju – rekao je papa Franjo i istaknuo – Braću koja se pred lijesom roditelja ne pozdravljaju, jer u sebi nose staru mržnju. Čini se da je lakše prihvatiti mržnju, nego ljubav i upravo je to đavolsko blago. Đavao se uvijek stisne između naše mržnje i zlobe, te ih potiče da rastu i održava ih radi uništavanja. Sve uništava, često i zbog malih stvari. Pokušava uništiti i Boga koji nije došao osuđivati nego opraštati; Boga koji može prirediti slavlje grešniku koji mu se približi i sve zaboraviti.
Kada nam Bog oprašta, zaboravlja sve zlo koje smo učinili – rekao je Papa i primijetio – Netko je rekao: To je Božja bolest, ne sjeća se, u tim slučajevima gubi pamćenje. Bog gubi sjećanje na mnoge loše grješne stvari i na naše grijehe. Oprašta nam i ide dalje. Samo od nas traži da činimo isto, da učimo i opraštamo, da ne nosimo dalje taj neplodan križ mržnje, zlobe i osvete. To nije ni kršćanski, ni ljudski. Isusova nas velikodušnost uči da je za ulazak u nebo potrebno opraštati.
Dapače, Isus kaže: Kada idete na misu, sjetite se da vaš brat ima nešto protiv vas i prije se pomirite; nemojte doći k meni s ljubavlju prema meni u jednoj ruci i mržnjom prema braći u drugoj. Potrebna je dosljednost u ljubavi; treba opraštati od srca – rekao je Sveti Otac i primijetio – Postoje ljudi koji žive osuđujući druge, govoreći loše o drugima; blateći neprestano svoje radne kolege, susjede i rođake, jer ne opraštaju neku stvar koji su im učinili, ili ne opraštaju stvar koja im se nije svidjela. Čini se da je upravo to đavlovo bogatstvo; sijati ljubav prema neopraštanju, živjeti navezani na neopraštanje. No oproštenje je uvjet za ulazak u nebo.
Prispodoba koju nam je Isus ispripovjedio vrlo je jasna; moramo praštati. Neka nas Gospodin pouči toj mudrosti praštanja, što nije lako. Kada se idemo ispovjediti i primiti sakrament pomirenja, pitajmo se opraštamo li. Ako osjećamo da ne opraštamo, nemojmo se praviti da tražimo oprost, jer nam neće biti oprošteno. Tražiti oprost znači oprostiti. Te dvije stvari idu zajedno i ne mogu se razdvojiti. Oni koji za sebe traže oprost, poput tog čovjeka kojemu gospodar sve oprašta, ali ne opraštaju drugima, završit će kao taj čovjek. „Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko ne oprosti od srca svomu bratu“. Neka nam Gospodin pomogne to shvatiti i spustiti glavu, da ne budemo oholi, da budemo velikodušni u praštanju. Barem da opraštamo zbog interesa, jer ako ne opraštamo, neće nam biti oprošteno. Iako uvijek moramo praštati, činimo barem to – zaključio je papa Franjo.
