Papa Franjo najavio da će u listopadu kanonizirati talijanskog mladića Nunzija Sulprizija
Još će jedan mladić biti proglašen svetim, i to tijekom Biskupske sinode o mladima. Papa Franjo će 14. listopada kanonizirati blaženoga Nunzija Sulprizija, mladoga radnika iz talijanske pokrajine Abruzzo, preminuloga 1836. godine u 20. godini života od raka kostiju, koji su najvjerojatnije uzrokovali strašni radni uvjeti kojima ga je izložio ujak u svojoj kovačkoj radionici. Njegovu je kanonizaciju papa Franjo najavio na redovnom javnom konzistoriju održanom danas prijepodne.
Kanonizacija zajedno s Pavlom VI. i nadbiskupom Romerom
Mladoga se Nunzija štuje kao zaštitnika invalidā i žrtava na radu, a bit će kanoniziran zajedno s papom Pavlom VI., koji ga je proglasio blaženim 1. prosinca 1963. godine tijekom Drugoga vatikanskog sabora, i s nadbiskupom Oscarom Romerom, te s još dva svećenika i dvjema redovnicama (dijecezanskim svećenikom Francescom Spinellijem, utemeljiteljem Družbe redovnica klanjateljica Presvetoga Sakramenta, i Vincenzom Romanom, te sestrom Marijom Caterinom Kasper, utemeljiteljicom Družbe siromašnih služavki Isusa Krista, i sestrom Nazarijom Ignazijom od svete Terezije od Isusa, utemeljiteljicom Družbe sestara misionarkī Cruzadas de la Iglesia).
Ozdravljenje mladića u komi nakon prometne nesreće
Čudo koje je dovelo do kanonizacije toga poniznog mladog radnika odnosi se na jednoga mladića iz Taranta, teško ozlijeđenoga u prometnoj nesreći nakon koje je najprije pao u komu, a potom u vegetativno stanje. Roditelji, koji su ga naučili da u novčaniku uvijek nosi sličicu blaženoga Nunzija Suprizija, zatražili su u župi svetoga Domenica Soriana u Napulju jednu blaženikovu relikviju koju su stavili u šok sobu u kojoj je ležao mladić.
Osim toga, mladićev je otac močio sinovljevo čelo blaženikovom vodom iz maloga mjesta Riparossa, gdje je Nunzio kao dječak prao nogu oboljelu od gangrene. Sljedećih su dana liječnici izjavili da mladiću više nije potrebna šok soba. U roku od četiri mjeseca mladić je izišao iz vegetativnoga sanja, te se vrlo brzo potpuno oporavio bez ikakvih posljedica.
Život ispunjen trpljenjem, od samoga djetinjstva
Tijekom redovnoga konzistorija koji je predvodio papa Franjo, kardinal Angelo Amato, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, podsjetio je sve nazočne na život Nunzija Sulprizija, obilježen vrlo velikom patnjom koju je živio u velikoj vjeri i poslušnosti Božjoj volji.
Nunzio je rođen u mjestu Pescosansonescu, nedaleko od Pescare, 13. travnja 1817. godine. Oca i majku je izgubio dok je još bio dječak, a kada je imao devet godina preminula je i baka. Brigu je za njega tada preuzeo ujak koji ga je izvadio iz škole i bez milosti ga iskorištavao u svojoj kovačkoj radionici. Primoravao ga je da kilometrima nosi nečovječne terete, unatoč hladnoći ili pak velikoj vrućini. Kad god je mogao Nunzio je odlazio pred svetohranište kako bi Isusu pravio društvo.
Nunzijeva bolest
U takvim se prilikama Nunzio brzo razbolio. Zbog gangrene na nozi bio je primljen u bolnicu u Napulju. Bolovi su bili snažni, ali ih je sve prikazivao Gospodinu. Isus je mnogo trpio za nas, i njegovom nas zaslugom čeka vječni život – govorio je. Isus je mnogo trpio za mene. Zašto ja ne bih trpio za Njega? Želio bih umrijeti kako bih obratio barem jednoga grješnika.
Pravi anđeo boli i ljubavi prema Kristu
Kada su ga ljudi pitali: Tko se brine za tebe?, odgovarao je: Božja providnost. I tako je doista bilo. U Napulju ga je stric, vojnik u tom gradu, predstavio pukovniku Feliceu Wochingeru, kojega su, zbog njegove snažne vjere i beskonačnoga milosrđa, nazivali „ocem siromašnih“. U ljetu 1832. godine, kada je Nunzio imao 15 godina, Wochinger je shvatio da pred sobom ima pravoga „anđela“ boli i ljubavi prema Kristu, maloga mučenika. Tako se među njima uspostavio odnos oca i sina.
„Trpite iz ljubavi prema Bogu, i u radosti“
Nunzijevo se zdravstveno stanje potom poboljšalo, nisu mu više bile potrebne štake, nego se oslanjao na štap. Posvetio se bolesnima nastojeći ih utješiti. Budite uvijek s Gospodinom – govorio je – jer od Njega dolazi svako dobro; trpite iz ljubavi prema Bogu, i u radosti. Želio se posvetiti Bogu, ali krajem 1835. godine njegovo se zdravlje naglo pogoršalo; imao je rak kostiju. Mnogo je trpio, ali liječnici su odustali od amputacije noge jer je već bio preslab.
U Napulju se odmah razvilo snažno štovanje
Petoga svibnja 1836. godine tražio je da mu donesu raspelo i da se ispovijedi. Svećeniku je tada rekao: „Budite radosni, uvijek ću Vam pomagati iz neba“. Istoga je dana preminuo; imao je 19 godina. Oko njega se proširio miris ruža, a njegovo tijelo, iscrpljeno bolešću, postalo je posebno lijepo i svježe, te je bilo izloženo tijekom pet dana. Njegov grob u crkvi svetoga Domenica Soriana u Napulju, odmah je postao meta hodočašća.
Štake u svetištu u Pescosansonescu
Papa Pio IX. je 9. srpnja 1859. godine priznao njegove herojske krjeposti, te je postao „časni sluga Božji“. Prvoga prosinca 1963. godine, pred svim biskupima svijeta okupljenima na Drugom vatikanskom saboru, papa Pavao VI. je Nunzija Sulprizija uvrstio među blaženike, kao uzor za mlade radnike, za sve mlade, pa i za današnju mladež. Njegovo svetište u Pescosansonescu, u kojemu se nalazi dio njegovih relikvija, meta je brojnih hodočašćā. Jedan je zid u svetištu pun štakā koje su pripadale mladima koji su ih ostavili zahvaljujući Nunzijevu zagovoru.
(Vatican News - aa)
