Papa Franjo u Rumunjskoj. Susret s mladima i obiteljima u Iaşiu
Ariana Anić - Vatikan
Sveti je Otac na početku govora zahvalio za srdačan doček te podsjetivši da se na tim prostorima danas obilježava dan djece potaknuo nazočne na molitvu za djecu. Molimo Gospu da ih štiti svojim plaštem. Isus ih je postavio među svoje apostole; i mi ih želimo staviti u središte i potvrditi svoju obvezu da ih želimo voljeti istom ljubavlju kojom ih Gospodin voli, i obvezati se da ćemo im dati pravo na budućnost – rekao je Papa.
Izrazivši radost zbog toga što su na susretu nazočni Rumunji različite dobi, iz raznih pokrajina i tradicija, kao i iz Moldavije te vjernici csángó jezika, kao i poljskoga i ruskoga, Papa je kazao da Duh Sveti sve nas poziva i pomaže nam da otkrijemo kako je lijepo biti zajedno, kako je lijepo što se možemo susresti da bismo zajedno hodili. Svatko sa svojim jezikom i tradicijom, ali sretni što se susrećemo s braćom – istaknuo je Papa te, osvrnuvši se na liturgijska čitanja, rekao da je to iskustvo novih Duhova. Gdje Duh obuhvaća naše razlike i daje nam snagu za otvaranje putova nade, izvlačeći iz svakoga ono najbolje. (…) Teško je zajedno hoditi, zar ne? – upitao je te istaknuo – To je dar koji trebamo moliti, istančano djelo koje smo pozvani graditi te lijepi dar koji valja prenositi.
Valja krenuti od nezaboravljanja korijenā – napomenuo je papa Franjo. To je isti san, ista preporuka koju je sveti Pavao dao Timoteju, da održava živom vjeru svoje majke i svoje bake (usp. 2 Tim 10, 5-7). U mjeri u kojoj rasteš – u svakom smislu – snažan, velik i postajući poznat – ne zaboravi ono najljepše i dragocjeno što si naučio u obitelji (…) Ne zaboravi svoju majku i svoju baku, i onu jednostavnu, ali čvrstu vjeru koja ih je obilježavala i koja im je davala snagu i ustrajnost za život. To je poziv na zahvalu i obnovu velikodušnosti, hrabrosti i nesebičnosti 'domaće' vjere koja prolazi neprimjetno, ali malo pomalo gradi Božje Kraljevstvo – istaknuo je Papa.
Naravno, – dodao je – vjera nije kotirana na burzi, ne prodaje se i može izgledati da ničemu ne služi. Ali vjera je dar koji održava živom duboku i lijepu sigurnost naše pripadnosti djeci, djeci koju Bog voli. Bog voli Očevom ljubavlju, svaki život; svatko mu od nas pripada. (…) Zli razdvaja, rastavlja i unosi neslogu, sije nepovjerenje. Želi da živimo odvojeni od drugih i od nas samih. Duh nas, naprotiv, podsjeća da nismo anonimna, apstraktna bića bez lica, bez povijesti i identiteta. Nismo ni prazna ni površna bića – kazao je Papa te istaknuo da postoji vrlo jaka duhovna mreža koja nas ujedinjuje, povezuje i podupire, a snažnija od bilo koje druge vrste veze. To su korijeni; spoznaja da pripadamo jedni drugima, da je život svakoga od nas povezan sa životom drugih. (…) Pripadamo jedni drugima, a osobna sreća prolazi time da druge činimo sretnima.
Papa je potom spomenuo proroštvo jednoga sveca pustinjaka iz tih krajeva, koji je, na pitanje kada će biti kraj svijeta, odgovorio: 'Kada više neće biti puta od susjeda do susjeda!'. Odnosno, – objasnio je Papa – kada neće više biti kršćanske ljubavi i razumijevanja među braćom, rođacima, kršćanima i narodima! Kada ljudi ne budu više voljeli, onda će doista biti kraj svijeta. Jer, bez ljubavi i bez Boga nijedan čovjek ne može živjeti na zemlji!
Mnogo je izazova koji nas mogu obeshrabriti i učiniti da se zatvorimo u sebe – primijetio je potom Papa. Ali, zbog toga ne možemo izgubiti iz vida da nam vjera daje najveći izazov; onaj koji, daleko od zatvaranja i odvajanja, daje da proklije ono najbolje u svakoj osobi, pa i onda kada vidimo više rovova nego putova. Gospodin je Onaj koji nam daruje pjev snažniji od svih sirena koje žele zaustaviti naš hod u služenju drugima, koristeći svoju slobodu kako bismo rekli 'da' nekom projektu ljubavi, nekom licu, nekom pogledu. Ta je sloboda mnogo veća od mogućnosti potrošnje i kupovine stvari. Poziv je to koji nas pokreće, ruši rovove i otvara putove koji nas podsjećaju na pripadnost djeci i braći – istaknuo je papa Franjo.
Papa je na kraju potaknuo nazočne da otvore putove kako bi zajedno hodili i nastavili san koji je proroštvo – bez ljubavi i bez Boga nijedan čovjek ne može živjeti na zemlji (…) Nije riječ o stvaranju velikih programa ili projekata, nego o tomu da dopustimo da vjera raste i da ju prenosimo, ali ne samo riječima nego i gestama, pogledima, milovanjem poput onoga naših majki i baka; odnosno, okusom stvari koje smo naučili u vlastitom domu.
Da tamo gdje ima mnogo buke – objasnio je Papa – znamo slušati; gdje je pometnja, da nadahnjujemo sklad; gdje je sve dvosmisleno, da donesemo jasnoću; gdje vlada izuzimanje, da unesemo sudjelovanje; da usred senzacionalizma, i brzih poruka i vijesti brinemo o integritetu drugih; da usred agresivnosti dajemo prednost miru; da usred lažnosti donesemo istinu; da u svemu otvaramo putove kako bismo osjetili pripadnost djeci i braći – rekao je papa Franjo.
