Papa: Vrijeme je za globalni sporazum o obrazovanju

Debora Donnini; Ariana Anić - Vatikan

Papa je pokrenuo projekt globalnoga sporazuma kao temeljni put za izgradnju, u miru i pravednosti, bratskijega i solidarnijega svijeta. Današnje su prilike, prilike opće krize koja vlada, kako je pokazala pandemija bolesti COVID-19, i u načinu međusobnih odnosa. Papa to čini tražeći od svake osobe da se potrudi promijeniti mentalitet kako bi se doista gradilo društvo sklada, jer odgoj je put prema svakoj promjeni. Odgoj je lijek za individualizam, i u njemu se nalaze mogućnosti za pružanje nade.

Papa je svoj apel uputio u opsežnoj videoporuci tijekom susreta održanoga izravno na internetu, u organizaciji Zbora za katolički odgoj. Još je u rujnu 2019. godine Papa u posebnoj poruci predložio opći sporazum o obrazovanju te u tu svrhu potaknuo događaj na svjetskoj razini koji se trebao održati 14. svibnja ove godine, ali je odgođen zbog zdravstvene krize.

COVID – „obrazovna katastrofa“

Govoreći o obrazovnom pitanju Papa je u videoporuci podsjetio da se, uzimajući u obzir podatke, govori o „obrazovnoj katastrofi“ u odnosu na oko 10 milijuna djece koja bi mogla biti primorana napustiti školu zbog gospodarske krize prouzročene pandemijom koronavirusa, povećavajući tako već vrlo zabrinjavajuće razlike na odgojnom području, s više od 250 milijuna djece školske dobi koja su isključena iz svih odgojnih aktivnosti. S obrazovnoga se stajališta, naime, nastojalo reagirati na pandemiju pristupom obrazovnim i informatičkim platformama koje su, međutim, pokazale izrazitu nejednakost u mogućnostima.

Kreativni procesi, ne ponavljanja

Vrijeme je, dakle, da se potpiše globalni sporazum o obrazovanju, za mlade naraštaje i zajedno s njima, koji će obvezati u formiranju zrelih osoba obitelji, zajednice, škole i sveučilišta, institucije, religije, vladajuće i čitavo čovječanstvo – istaknuo je Papa. Potrebno je nadvladati pretjerano pojednostavljivanje; odgojni se prostori ne bi trebali prilagođivati logici ponavljanja, standardiziranih rezultata, nego trebaju biti sposobni stvoriti kreativne procese u kojima će gostoljubivost, međunaraštajna solidarnost i vrijednost duhovnosti temeljiti novu kulturu.

Odgoj – čin nade koji prekida logiku ravnodušja

Stoga je – prema Papinim riječima – potreban novi kulturni model. Odgoj, naime, ima moć preoblikovanja. Odgoj je uvijek čin nade koji uzaludnu i umrtvljujuću logiku ravnodušja pretvara u drugačiju, sposobnu prihvatiti našu zajedničku pripadnost. Smatramo da je odgoj jedan od najdjelotvornijih načina za očovječenje svijeta i povijesti.

Odgoj je iznad svega pitanje ljubavi i odgovornosti koje se prenosi s naraštaja na naraštaj. Stoga je odgoj prirodni lijek za individualističku kulturu koja se katkada pretvara u pravi kult sebe i u primat ravnodušnosti. Naša budućnost ne može biti podjela, osiromašenje sposobnosti mišljenja i mašte, slušanja, dijaloga i uzajamnoga razumijevanja. Danas je potrebno obnovljeno razdoblje zauzimanja u odgoju, koje će uključiti sve sastavnice društva – istaknuo je Papa.

Konkretno…

To što traži papa Franjo konkretno znači, prije svega, staviti u središte svakog odgojnoj procesa osobu i njezino dostojanstvo, kao i sposobnost za odnose s drugima. Osim toga, to znači slušati glas djece i mladih kako bismo svi zajedno gradili budućnost pravednosti i mira. To znači podupirati sudjelovanje djevojčica i djevojaka u školovanju; vidjeti u obitelji glavni i nezaobilazni odgojni subjekt; odgajati za prihvat marginaliziranih; zauzeti se u pronalaženju drugih načina shvaćanja gospodarstva, politike i napretka kako bi bili u službi ljudske obitelji, u vidiku cjelovite ekologije. Osim toga, važno je također njegovati naš zajednički dom na umjerenije načine, prema načelima supsidijarnosti, solidarnosti i cirkularnoga gospodarstva.

Opasnosti kojima su izloženi mladi

Međutim, valja također poslušati vapaj novih naraštaja kako obnovljeni obrazovni put ne bi oretao pogled na drugu stranu podupirući velike društvene nepravde i kršenje pravā. Papa Franjo stoga spominje konkretne stvarnosti u koje bi mladi mogli pasti. Samoća i nepouzdanje u budućnost – prema Papinim riječima – među mladima potiču depresiju, ovisnost, agresivnost, verbalnu mržnju, pojavu nasilničkoga ponašanja. Ne smijemo ostati ravnodušni na zlo nasilja i zlostavljanja maloljetnika, na djevojčice primorane na prisilni brak i na djecu-vojnike, te na drame maloljetnika, žrtava trgovine ljudima koje se svodi na ropstvo. U Papinoj videoporuci odjekuje također njegova zabrinutost za sve stvoreno, ranjeno iskorištavanjem.