Krštenje i misija, dva koncilska ključa konstitucije Praedicate Evangelium

Andrea Tornielli

Apostolska konstitucija Praedicate Evangelium o Rimskoj kuriji, objavljena u subotu 19. ožujka, sistematizira put reformi proizašlih iz rasprave predkonklava 2013. i već uvelike provedenih u posljednjih devet godina.

Riječ je o tekstu koji produbljuje i čini djelotvornim smjernice Drugoga vatikanskog ekumenskog koncila, čiji je izvorni cilj bio upravo odgovor na veliko pitanje kako naviještati Evanđelje u epohi promjena koje će se kasnije otkriti – kako papa Franjo često ističe – kao promjena epohe. Ujedinjenje drevne i strukturirane kongregacije Propaganda Fide i vrlo mladog Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije u jedan dikasterij, koji vodi izravno Papa, pokazuje prioritet dat evangelizaciji izražen u dokumentu počevši od samog naslova. Kako svjedočiti ljepotu kršćanske vjere novim naraštajima koji ne govore niti razumiju stare jezike? Kako možemo osigurati da se kvasac Evanđelja vrati kako bi fermentirao i tijesto nekad kršćanskih društava i onih društava koja još ne poznaju Isusa Krista? Crkva koja se upušta u dijalog poradi evangelizacije bila je lajtmotiv posljednjih pontifikata, a sada je taj aspekt dodatno naglašen i u strukturi Rimske kurije. Kurija nije zasebno tijelo, "vlast" upravljanja nad mjesnim Crkvama, već struktura u službi ministerija Rimskog biskupa, koja djeluje u njegovo ime, po njegovoj uputi, vršeći "vikarsku" ovlast Kristova namjesnika.

Drugi značajan element nove konstitucije je razvoj želje izražene u koncilskim tekstovima o ulozi laika. Papa Franjo u Preambuli podsjeća da "Papa, biskupi i drugi zaređeni službenici nisu jedini evangelizatori u Crkvi... Svaki je kršćanin, zahvaljujući krštenju, misionarski učenik u onoj mjeri u kojoj je naišao na ljubav Božju u Kristu Isusu". Iz toga proizlazi uključenost laika i laikinja u uloge uprave i odgovornosti. Ako "bilo koji vjernik/vjernica" može predsjedati dikasterijem ili kurijalnim tijelom, "s obzirom na posebnu nadležnost, ovlast upravljanja (potestas) i funkciju potonjeg", to je zato što svaka institucija Kurije djeluje na temelju ovlasti (potestas) koju povjerava Papa. Ovaj prijelaz, koji je već u tijeku, ucijepljen je na koncilsku teologiju o laicima i laikinjama. Potvrda sadržana u novoj apostolskoj konstituciji jasno pokazuje da prefekt ili tajnik dikasterija koji su biskupi nemaju vlast kao takvi, već samo u mjeri u kojoj vrše ovlast koju im je dodijelio Rimski biskup. I ta je ovlast (potestas), unutar Rimske kurije, ista bez obzira prima li je biskup, svećenik, redovnik, redovnica, laikinja ili laik. Stoga, otpada specifikacija sadržana u broju 7 apostolske konstitucije 'Pastor Bonus', posljednje strukturne reforme Rimske kurije provedene tijekom pontifikata svetog Ivana Pavla II., gdje je stajalo da "poslovi koji zahtijevaju vršenje ovlasti upravljanja (potestas) moraju biti rezervirani za one koji imaju sveti red".

Tako se u potpunosti ostvaruje ono što je utvrdio Koncil i što je već provedeno kanonskim zakonima, gdje se priznaje da po krštenju među svim vjernicama i vjernicima "postoji istinska jednakost u dostojanstvu i djelovanju".

(Vatican News – at – bj)