Fratelli tutti. Enciklika o bratstvu i socijalnom prijateljstvu

Fra Ivan Tučić

Papa Franjo 3. listopada 2020. godine objavio je svoju treću encikliku Fratelli tutti koja govori o bratstvu i socijalnom prijateljstvu. Sam naziv enciklike preuzet je iz Opomena Svetog Franje Asiškog braći i sestrama koji su slijedili njegov novi način življenja evanđelja. Taj način bi se ukratko mogao opisati kao put dobrovoljnog odricanja dijeleći sve s najsiromašnijim i najmarginaliziranijim ljudima, prihvaćajući mir i pomirenje kao temelj života i ljubeći sve ljude – čak i svoje neprijatelje – kao braću i sestre.

Živimo u franjevačkom vremenu

Život Svetog Franje, kojega je njegov imenjak Papa Franjo u svome pontifikatu na poseban način aktualizirao, „poznat po svojoj bratskoj ljubavi, jednostavnosti i radosti“ (FT, 2), nadahnuo je Papu da napiše i ovu ali i prethodnu encikliku Laudato si'. U jednom svome nastupu Papa je rekao kako danas živimo u „franjevačkom vremenu“, koje je obilježeno s barem dvije velike krize: kriza odnosa prema stvorenome, prema prirodi, općenito prema Zemlji kao zajedničkoj kući i kriza odnosa prema čovjeku, prije svega strancu. „Sveti Franjo koji je sebe doživljavao bratom sunca, mora i vjetra [Laudato si'], znao je kako je još više sjedinjen s onima koji su bili kao i on, od krvi i mesa [Fratelli tutti]“ (FT, 2). Upravo zato njegov i život njegovih sljedbenika bio je odgovor na tadašnje, a nadahnuće je u današnjim vrlo sličnim krizama. Biti tada uz siromašne, napuštene, bolesne, odbačene, općenito posljednje, sjetimo se samo Franjinog odnosa prema gubavcima, nadahnuće je u današnjem vremenu. Zalagati se i tvoriti mir tada, što pokazuje njegov posjet sultanu Maliku al-Kamilu u Egiptu u jeku križarskih ratova, izazov je koji je i danas itekako aktualan.

Upravo susret Svetog Franje i sultana Malika al-Kamila Papi Franji velika je inspiracija, a to u enciklici potvrđuje biranim riječima: „U kontekstu toga vremena bio je to neobičan zahtjev. Zadivljuje činjenica da je Franjo još prije osam stotina godina preporučio izbjegavanje svakog oblika agresije ili sukoba, i da se živi u poniznoj i bratskoj 'podložnosti' i prema onima koji nisu iste vjere. Nije vodio rat riječima namećući doktrine, nego je drugima prenosio Božju ljubav. Shvatio je da 'je Bog ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu' (1 Iv 4,16)“ (FT, 3 i 4). Stoga, poput svog imenjaka prije više od 800 godina, Papa Franjo danas potiče na izgradnju mira koji je utemeljen na međusobnom poštovanju i jasno govori o užasu i uzaludnosti svakog sukoba i rata. Takvo razmišljanje potaknulo je Papu Franji na susret s velikim imamom Al-Azhara Ahmadom Al-Tayyebom što je rezultiralo Dokumentom o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički život koji su potpisali u veljači 2019. godine. Sve su to koraci koji mogu ovaj svijet učiniti ljepšim mjestom za život svakog čovjeka i koji mogu na lokalnoj, mikro razini inspirirati različite ljude za otvorenost prema drugima i drugačijima.

Srce bez granica

Papa Franjo ovom enciklikom želi u svakom čovjeku probuditi svijest kako je ljudsko „srce bez granica, kadro nadići razlike u podrijetlu, nacionalnosti, boji kože i religiji“ (FT, 3). Jedna od najimpresivnijih značajki ove enciklike osuda je Pape Franje fizičkih, ideoloških, emocionalnih i intelektualnih zidova i barijera koje su mnogi od nas postavili kako bi spriječili susrete s drugima. U samom srcu Isusova evanđelja nalazimo primjere nesebične i neograničene ljubavi prema drugima, koja ćemo u sljedećim nastavcima prikaza enciklike spomenuti, a takvi bi nam primjeri trebali biti putokaz u kršćanskom životu.

U tom kontekstu ovdje ćemo samo kratko spomenuti današnju problematiku migracija, koja se kroz encikliku cijelo vrijeme provlači. Papa nam nudi razmišljanje o migracijama i darovima koje migranti donose društvima koja ih prihvaćaju. On ozbiljno postavlja pitanje određenim populističkim političkim režimima, kao i određenim liberalnim gospodarskim sustavima, koji tvrde da se priljev migranata mora spriječiti po svaku cijenu. Kao odgovor, on tvrdi da se iza takvih apstraktnih tvrdnji, koje se teško mogu podržati, krije veliki broj uništenih života. Mnogi migranti su pobjegli od rata, progona i prirodnih katastrofa (Usp. FT, 37). Stoga Papa izražava duboko žaljenje što migranti nemaju pravo kao drugi sudjelovati u životu društva. Zaboravlja se da posjeduju isto unutarnje dostojanstvo kao i svaka osoba, a da po našim odlukama i načinu na koji se ponašamo prema njima pokazujemo da ih smatramo manje vrijednima, manje važnima, manje ljudskima. Papa Franjo tvrdi da je za kršćane ovakav način razmišljanja i djelovanja neprihvatljiv, jer postavlja određene političke stavove iznad dubokih uvjerenja naše vjere: neotuđivo dostojanstvo svake ljudske osobe bez obzira na podrijetlo, rasu ili vjeru je vrhovni zakon bratske ljubavi“ (FT, 39).

Ovim uvodnim riječima otvorili smo samo neka pitanja koja je Papa Franjo postavio “kao skroman doprinos daljnjem promišljanju” i kao “poziv na dijalog među svim ljudima dobre volje”. Nada se, također, “da ćemo se, suočeni s današnjim pokušajima odbacivanja i ignoriranja drugih, pokazati sposobnima odgovoriti novim snom o bratstvu i društvenom prijateljstvu koje neće ostati samo na riječima” (FT, 6). Budimo sposobni odgovoriti na poziv Pape Franje otvorena srca.