Christus Vivit. Velika poruka za sve mlade

Ilija Jurić

Četvrto poglavlje: Velika poruka za sve mlade

Nakon približavanja triju tema koje danas okružuju mlade u različitom krajevima svijeta i u različitim okolnostima, papa Franjo piše o najvažnijoj stvari, a to je navještaj. Naslov četvrtog poglavlja je „Sjajna“ ili „Velika poruka za sve mlade“ ljude (tal. „per tutti i giovani“, engl. „for all young people“, usp. CV, 71). Poruka, odnosno navještaj, uključuje tri velike istine, istine koje samo već čuli, ali koje Papa neumorno ponavlja (CV, 111-133) i želi da ih iznova i mnogo puta čujemo.

Bog koji je ljubav

Prva istina koju Franjo ponavlja jest: „Bog te ljubi.“ Ona nije floskula i nije važno jesmo li je već čuli ili ne. U svakome času mi smo beskrajno ljubljeni (CV, 112). Možda naše iskustvo očinstva nije bilo najbolje, možda je naš zemaljski otac bio dalek ili odsutan ili grub i posesivan ili možda jednostavno nije bio otac kojeg smo trebali. No s punom sigurnošću možemo naći čvrst oslonac u zagrljaju nebeskog Oca, Boga koji nam je podario život i koji nam ga neprestano daje (CV, 113).

Kao izraze Božje ljubavi, Papa iznosi nekoliko biblijskih citata, primjerice: „Gle, u dlanove sam te svoje urezao“ (Iz 49,16). Ili onaj kad „On u nama vidi ljepotu koju nitko drugi ne može vidjeti: 'dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim' (Iz 43,4)“.

Ono što rimski biskup želi reći jest da smo za Boga neizmjerno dragocjeni. „Njegovo sjećanje nije 'tvrdi disk' koji sve naše podatke 'sprema' i 'pohranjuje'. Njegovo sjećanje jest srce ispunjeno nježnim suosjećanjem koje se raduje kada trajno uklanja sve tragove našeg zla“ (CV, 115). Bog ne želi zbrajati naše pogreške, već nam želi uvijek pomoći da nešto naučimo čak i iz svojih padova. „To je Gospodinova ljubav koja zna više za podizanje nego za padove, za pomirenje nego za zabrane, za davanje nove prilike nego za osuđivanje, za budućnost nego za prošlost“ (CV, 116).

Onda kad od nas nešto traži ili jednostavno dopušta da se suočavamo s izazovima, On želi da mu damo prostora da nas pokrene naprijed i da nam pomogne sazrijeti i rasti. „Njegova je ljubav tako stvarna, tako istinita, tako konkretna da nam nudi odnos pun otvorenosti i plodnog dijaloga“, piše Papa (CV, 117).

Krist te spašava

Druga istina na koju Franjo podsjeća jest da se „Krist, iz ljubavi, žrtvovao do kraja da nas spasi“ (CV, 118). On je prijatelj koji je spreman ići do kraja: „budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio“ (Iv 13,1).

Krist koji nas je križem spasio od naših grijeha nastavlja nas i danas spašavati i otkupljivati. Kada griješimo i kada se udaljavamo od njega, On nas iznova podiže snagom svoga Križa. Ne smijemo zaboraviti da On oprašta „sedamdeset puta sedam“ (Mt 18,22), a ta bezgranična i neiscrpna ljubav daje nam dostojanstvo koje nam nitko ne može oduzeti (CV, 119).

Kristova je „ljubav veća od svih naših proturječja, svih naših slabosti i kukavnosti“. Nakon svakog pada On nam pomaže da ustanemo i ponovno stanemo na noge, poput onda kad je zagrlio izgubljenog sina ili Petra koji ga je izdao. Ali Franjo ističe da je najgori pad – „pad koji nam može uništiti život“ – „ostati ležati na zemlji i ne dopustiti da nam se pomogne“ (CV, 120). Kristovo opraštanje i spasenje ne možemo i ne moramo kupiti, plaćati ili steći vlastitim trudom, naporom djelima. On nam oprašta i oslobađa nas besplatno (CV, 121).

Rimski biskup se potom izravno obraća mladima: „Dragi mladi, vi ste neprocjenjivi! Niste roba za prodaju na dražbi! Molim vas, ne dopustite da vas kupuju, ne dopustite da vas zavedu, ne dopustite da vas porobljavaju oblici ideološke kolonizacije koji nam usađuju čudne ideje u glavu, a na kraju postajemo robovi, ovisnici, propalice. Vi ste neprocjenjivi: morate to stalno ponavljati: nisam na dražbi, nemam cijenu. Slobodan sam, slobodan! Zaljubite se u ovu slobodu, a to je ono što Isus nudi“ (CV, 122).

Krist živi!

Treća istina je neraskidivo povezana s prethodnom: „On živi!“ Često nam prijeti opasnost da Isusa doživljavamo samo kao dobar primjer iz daleke prošlosti. „Onaj tko nas ispunjava svojom milošću, onaj koji nas oslobađa, onaj koji nas preobražava, onaj koji nas liječi i tješi jest netko tko je živ“, a to je Krist uskrsli (CV, 124). Zato Pavao u poslanici zajednici u gradu Korintu piše: „A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša“ (1 Kor 15,17).

U svakom trenutku Isus Krist je prisutan, jer je živ. Ako svi drugi odu, On će ostati i gdje god budemo pošli, On će nas čekati (CV, 125). Isus je naš Prijatelj i Spasitelj živi, zato ga trebamo shvaćati kao sretnog, prepravljenog radošću (CV, 126). On živi! – to je jamstvo dobrog u našem životu i jamstvo da će naš trud i napor nečemu služiti. Zbog toga se možemo prestati žaliti i zajedno s njim trebamo upraviti svoj pogled u budućnost (CV, 127).

Sve ovo može biti oslonac cijelome našem kršćanskom životu, ako dopustimo da nas Gospodin ljubi, napominje Franjo, navodeći i riječi svog prethodnika Benedikta XVI. koji je rekao da „biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac“ (CV, 129).

Duh daje život

U ove tri istine pojavljuju se Bog Otac i Isus, a gdje su Otac i Sin, tu je i Duh Sveti. On je taj koji pripravlja i otvara srca da ljudi mogu primiti navještaj (CV, 130). Zato zazivajmo Svetoga Duha svaki dan da obnavlja u nama iskustvo velikog navještaja. Nemamo što izgubiti, On može promijeniti naš život, dati mu bolji pravac i ispuniti ga svjetlošću. „On te ni za što ne uskraćuje, ništa ti ne oduzima, štoviše, pomaže ti naći ono što ti je potrebno i to na najbolji mogući način“, kaže Papa (CV, 131).

Ako tražimo strast, trebamo se zaljubiti, jer ono u što smo zaljubljeni, što nam obuzme maštu, utjecat će na sve, kao što je pisao sluga Božji p. Pedro Arrupe (1907.-1991.). Zato treba biti zaljubljen i ostati u ljubavi, pa će sve biti drugačije (CV, 132). Na kraju ovog četvrtog poglavlja rimski biskup piše da je Isus izvor mladosti u njezinu 'najboljem izdanju', jer onima koji stavljaju svoje pouzdanje u Gospodina „snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se“ (Iz 40,31).