Papina donacija za obnovu crkve u autohtonoj zoni u Hondurasu

Donacija pape Franje stigla je i u daleki Luquigüe, u pokrajini Yoro u Hondurasu, kako bi omogućila obnovu crkve svetoga Franje Asiškoga, izgrađene prije više od 400 godina. Projekt uključuje također obnovu franjevačkoga samostana, redovnika koji su došli u te krajeve kako bi evangelizirali razne autohtone zajednice na tom području.

Evangelizirati u udaljenim krajevima

Crkva i samostan oštećeni su vlagom, raslinjem i potresima koji su prouzročili pukotine i urušavanja podova i stropova. Otac Marcio Mejía, jedini je svećenik na tom području, zadužen je za 55 zajednica te svaki dan putuje teško dostupnim cestama kako bi slavio mise, krštenja, krizme, dopirući do svih autohtonih sela. Prema svećenikovim riječima, crkva je kao građevina napuštena, ali nema nikakve zapuštenosti u pobožnosti vjernikā. Euharistija je uvijek bila zajamčena svake nedjelje. Sada, kada su radovi u tijeku, cijela se zajednica preselila u školu u selu, u školu Flora Castro. Svake treće uskrsne nedjelje, župljani i kler biskupije Yoro, zajedno s biskupom Héctorom Davidom Garcíom Osoriom, okupljaju se u crkvi u Luquigüeu kako bi proslavili Dan biskupije.

Zahvala lokalne zajednice

Prema riječima biskupa Garcíje Osoria, donacija je biskupiji poslana još polovicom travnja 2021. godine, ali su radovi započeli kasno iz administrativnih razloga. Predviđene su tri faze rada: počet će se s kupolom i krovom. Potaknute potporom koju je dao Papa, i druge se stvarnosti također pokreću kako bi pomogle dovršiti potrebno financiranje.

Beskrajno sam zahvalan Svetom Ocu, jer znamo što on znači za opću Crkvu, kao i činjenica da je tu pomoć pružio jednoj vrlo maloj zajednici, siromašnoj i izgubljenoj u svijetu – biskupove su riječi kojima se pridružila i zahvala župnika oca Marcija Mejíe.

Zauzimanje za očuvanje starih umjetničkih i duhovnih tragova

Među raznim stvarima na kojima valja intervenirati, nalaze se i slike izrađene na drvu, od velike katehetske vrijednosti, koje zaslužuju obnovu jer potječu iz vremena kada autohtono stanovništvo nije govorilo španjolski, stoga se komunikacija ostvarivala i preko tih slika.

U kolonijalno doba, zajednica u Luquigüeu bila je mjesto obaveznoga zaustavljanja, gdje su se Španjolci zaustavljali prije nastavka putovanja prema središnjem dijelu zemlje. Prema povijesti koju su u svojemu sjećanju zabilježili stariji stanovnici sela, to je bogoštovno mjesto izgrađeno između 1610. i 1624. godine, u klasičnom baroknom stilu tog vremena. Izvorno ime zajednice u Luquigüeu je Lukiwi, a proizišlo je iz jezika Tolupán koji je prevladavao na tom području do dolaska Španjolaca.

(Vatican News - py; aa)