Papa: Povjerimo Mariji one koji nemaju mira
Slaveći misu svetkovine svete Marije Bogorodice u bazilici svetoga Petra, u kojoj se prvoga dana nove godine okupilo 5000 vjernika, papa Franjo je u propovijedi razmišljao o značenju Božjega utjelovljenja, te se spomenuo Benedikta XVI. koji je jučer preminuo.
Danas povjeravamo Presvetoj Majci voljenoga papu emeritusa Benedikta XVI., da ga prati u njegovu prijelazu s ovoga svijeta k Bogu.
Papa je potom izrazio zabrinutost za one koji se suočavaju s teškim kušnjama na područjima sukoba, usred oskudice i nasilja, te ne mogu proslaviti božićne blagdane. Potaknuo je stoga da, za sve koji nemaju mira, molimo Mariju, ženu koja je na svijet donijela Kneza mira.
Marija uvijek sluša naše zahtjeve
Spominjući zaziv Majci Božjoj u molitvi Zdravo Marijo, „Majko Božja, moli za nas grješnike“, Papa je istaknuo da naša nebeska Majka uvijek odgovarana na taj zaziv, sluša naše molbe, dajući nam nadu koja nam je potrebna kao je zemlji potrebna kiša.
Božja ljubav prema ljudima
Govoreći o Bogu koje postao čovjekom i koji se u Mariji zauvijek povezao s našim čovještvom kao sin sa svojom majkom, Papa je spomenuo pastoralnu konstituciju Gaudium et spes te istaknuo da se utjelovljenjem Krist na neki način sjedinio sa svakim čovjekom. Rodivši se od Marije Djevice, postao nam je u svemu sličan osim u grijehu.
To je ono što je Bog učinio rodivši se od Marije: pokazao je svoju konkretnu ljubav prema našoj čovječnosti, prihvaćajući ju istinski i potpuno. Braćo, sestre, Bog nas ne ljubi riječima, nego djelima; ne „odozgo“, izdaleka, nego „izbliza“, iz nutrine našega tijela, jer u Mariji je Riječ postala tijelo, jer u Kristovim grudima nastavlja kucati srce od mesa, koje kuca za svakoga od nas!
Poput pastirā: idite i vidite
Preko Marije mir Božji želi ući u naš dom, u naše srce, naš svijet – objasnio je Papa te napomenuo da trebamo postupati poput betlehemskih pastira koji su prvi prepoznali Boga koji je blizu, Boga koji je došao siromašan koji voli biti sa siromašnima, koji su otišli i prvi vidjeli Majku s Djetetom. Idite i vidite – potaknuo je Papa.
Zaprljati si ruke kako bismo činili dobro
Valja ići bez oklijevanja, oponašajući pastire koji, primivši od anđela navještaj Kristova rođenja, nisu oklijevali krenuti na put kako bi vidjeli Dijete gdje leži u jaslama. Jer – objasnio je Papa – pred važnim stvarima treba odmah reagirati, ne odgađati; jer milost Duha ne podnosi sporost.
Da bismo prihvatili Boga i njegov mir ne možemo mirno i udobno čekati da se stvari poprave. Valja ustati, iskoristiti prilike milosti, ići, riskirati.
Papa Franjo je stoga potaknuo da se zauzmemo, a ne da se samo nadamo da će se stvari promijeniti, jer u Crkvi u društvu mnogi čekaju dobro koje svatko može dati.
Pred lijenošću koja umrtvljuje i ravnodušjem koje paralizira, pred opasnošću da se ograničimo na sjedenje pred ekranom s rukama na tipkovnici, pastiri nas danas potiču da idemo, da se pokrenemo zbog onoga što se događa u svijetu, da zaprljamo ruke kako bismo činili dobro, da se odreknemo brojnih navika i udobnosti kako bismo se otvorili Božjim novostima koje se nalaze u poniznosti služenja, u hrabrosti da preuzmemo brigu. Braćo i sestre, oponašajmo pastire: idimo!
Paziti na ono što je važno
Osim toga, valja vidjeti. Važno je obuhvatiti pogledom, stati poput pastira pred Djetetom u Majčinu naručju. Ne govoreći, jednostavno šuteći, klanjajući se i prihvaćajući očima utješnu nježnost Boga koji je postao čovjekom – rekao je rimski biskup te potaknuo da u novoj godini posvetimo vrijeme, da otvorimo oči i budemo pozorni prema onomu što je važno, prema Bogu i drugima.
Pronaći vrijeme kako bismo bili s Bogom i slušali druge
Često, poneseni žurbom, ne nalazimo vremena da zastanemo na minutu u društvu Gospodina kako bismo poslušali njegovu Riječ, da bismo molili, poklonili se, zahvalili, pa čak ni – primijetio je papa Franjo – kako bismo poslušali suprugu, supruga, kako bismo razgovarali s vlastitom djecom ili dali prostora starijim osobama ili djedovima i bakama, kako bismo pogledali u dubinu života i ponovno otkrili korijene. Valja stoga naučiti vidjeti, oponašati pastire i zato se upitati jesmo li sposobni vidjeti one koji žive kraj nas, koji žive u našoj zgradi, koje svakoga dana susrećemo na ulici. Valja naučiti razumjeti srcem, naučiti vidjeti.
(Vatican News - tc; aa)
