Papa znanstvenicima: Znanost treba biti u službi čovječanstva

Novo upozorenje upućeno podupirateljima „hibridnoga razmišljanja“, spoja biološkoga i umjetnog, koje bi bitno promijenilo vrstu homo sapiensa, ali i pobornicima druge modernosti, prema čijem je mišljenju sve što je tehnički moguće, iz tog razloga i etički dopušteno. Poziv je to, ljudima znanosti, na odgovornost u brizi o drugima, a ne samo o tomu kako odgovarati za učinjeno jer, osim za ono što činimo, odgovorni smo također, i ponajviše, za ono što nismo učinili, a mogli smo. Istaknuo je to papa Franjo u govoru upućenom predstavnicima Društva Max Planck za unaprjeđenje znanosti, koje je danas primio u audijenciju zajedno s njihovim predsjednikom Martinom Stratmannom. Zbog jake prehlade Papa je im je pripremljeni govor uručio.

Čista znanost, javno dobro

Papa Franjo prije svega izražava uvažavanje Svete Stolice prema znanstvenom istraživanju, a posebno prema Društvu u kojemu – kako je napisao – tisuće ljudi, u brojnim institutima, rade u službi sve temeljitijega i preciznijega poznavanja različitih područja znanja. Pritom potiče članove društva da očuvaju najviše standarde znanstvene cjelovitosti, kako bi bila slobodna od neprikladnih utjecaja, i političke i gospodarske naravi. Ističe, osim toga, da je danas važno očuvati, ali i povećati potporu čistoj znanosti.

Naime, ništa ne oduzimajući primijenjenoj znanosti, čistoj znanosti valja priznati narav općega dobra; njezine rezultate treba staviti u službu općega dobra. Vaša ustanova u tom smislu svakako može mnogo učiniti.

„Hibridno razmišljanje“ i opasnost za homo sapiensa

Sveti se Otac osvrnuo i na najavu skoroga rađanja takozvanoga „hibridnog razmišljanja“, koje proizlazi iz hibridizacije biološke i nebiološke misli, koje bi omogućilo čovjeku da ne bude istisnut umjetnom inteligencijom. To potiče vrlo važna pitanja kako na etičkoj tako i na društvenoj razini.

Valja, naime, uzeti u obzir da bi spoj između kognitivnih sposobnosti čovjeka i računalne snage stroja promijenio vrstu homo sapiensa. Ne možemo stoga ne postaviti si problem konačnoga smisla, odnosno smjera, onoga što se događa pred našim očima.

Važnost etike u djelovanju

Ako to ne izaziva zabrinutost kod onih koji se prepoznaju u „transhumanističkom projektu“, isto ne vrijedi za one koji se, naprotiv, troše kako bi unaprijedili neohumanistički projekt, prema kojemu se ne može prihvatiti raskorak između djelovanja i inteligencije.

Ako se sposobnost za rješavanje problema odvoji od potrebe da se pritom bude inteligentan, poništava se namjernost, a time i etika djelovanja. Siguran sam da će Društvo Max Planck u tom smislu htjeti dati bitan prinos.

Nije sve što je moguće etički dopušteno

Na kraju, papa Franjo sa zabrinutošću gleda na razdoblje „druge modernosti“ u kojoj se na područjima velike znanosti širi načelo 'tehničke' odgovornosti, koja ne dopušta moralni sud onoga što je dobro ili zlo. Djelovanje, posebno velikih organizacija – primjećuje Papa – vrjednovalo bi se samo u funkcionalnom smislu, kao da je sve što je moguće, upravo zbog toga, etički dopušteno.

Crkva nikada neće moći prihvatiti takvo stajalište, o čijim smo tragičnim posljedicama već imali i previše dokaza. Ono što danas trebamo vratiti u središte naše kulture jest ponajviše odgovornost u brizi o drugima, a ne samo kako odgovarati za učinjeno. Jer, osim za ono što se čini, odgovorni smo također i ponajviše za ono što nismo učinili iako smo mogli učiniti.

(Vatican News - adb; aa)