Papa: Za deset godina moga pontifikata darujte mi mir

„Prvo što mi pada na pamet jest da mi se čini kao da je to bilo jučer…“

Prva je misao koju je papa Franjo rekao u podcastu posvećenom desetoj obljetnici njegova pontifikata. Deset godina proživljenih u „napetosti“ – kaže Papa – u vremenu koje je važnije od prostora i u kojemu su se izmjenjivali susreti, putovanja, lica mnogih ljudi.

Na pitanje što želi podijeliti sa svijetom u prigodi ovog važnog trenutka za njegov život i njegovu službu, Papa odgovara:

Vrijeme pritišće… žuri. I kada želiš uhvatiti danas, to je već jučer. Ako pak želiš uhvatiti sutra, još ga nema. I ti se nalaziš u toj napetosti jednoga danas koje je jučer, a nije sutra. Živjeti tako novost je. Mislim da je proteklih deset godina bilo tako: napetost, život u napetosti.

Od tisuća audijencija, stotina posjeta biskupijama i župama te od četrdeset apostolskih putovanja u svaki kutak svijeta, Papa u svom srcu čuva točno određenu uspomenu. Naziva ju „najljepšim trenutkom“. Riječ je o susretu na Trgu svetoga Petra sa starijim osobama, odnosno o audijenciji s bakama i djedovima iz cijeloga svijeta, održanoj 28. rujna 2014. godine.

Starije su osobe mudrost i mnogo mi pomažu. I ja sam star, zar ne?

Bilo je i ružnih trenutaka, a svi su vezani za strahote rata. Najprije posjet vojnim grobljima u Redipugli i Anziju, komemoracija iskrcavanja u Normandiji, zatim molitveno bdijenje za sprječavanje rata u Siriji, a sada okrutnost koja se živi u Ukrajini već više od godinu dana.

I mislim na majke koje dobiju pismo u kojemu piše: „Gospođo, čast mi je reći Vam da ste majka heroja. Ovo je medalja“. Pismo, medalja, ali sina nema.

On, biskup koji je došao s kraja svijeta, nije očekivao da će biti Papa koji vodi opću Crkvu u vrijeme trećega svjetskog rata.

„Nisam to očekivao… Mislio sam da je Sirija poseban slučaj, jedinstven, ali onda je tu bio Jemen, tragedija Rohingya u Mjanmaru. Ali, iza ratova stoji industrija oružja, to je đavolski.

Pritom je Papa ponovno spomenuo stručnjaka koji mu je rekao da kad se godinu dana ne bi izrađivalo oružje, nestalo bi gladi u svijetu.

Boli me kada vidim mrtve, mladiće – bilo Ruse bilo Ukrajince, ne zanima me – koji se ne vraćaju. Teško je to podnijeti.

Jorge Mario Bergoglio stoga nema dvojbi oko toga što zatražiti od svijeta kao dar za tu važnu obljetnicu: „Mir, potreban nam je mir“.

Posljednje je misli Papa posvetio snovima od kojih se – kako uvijek govori – nikada ne smije odustati jer su usko povezani sa sjećanjem za budućnost. Tri su Papina sna; za Crkvu, za svijet i za one koji upravljaju svijetom, san za čovječanstvo:

Bratstvo, suze, osmijeh… Ljudsko bratstvo, svi smo braća, valja ponovno uspostaviti bratstvo. Osim toga, naučiti ne bojati se plakati i smiješiti; kada čovjek zna plakati i smiješiti se, to je osoba koja čvrsto stoji na zemlji, a njezin je pogled upravljen prema horizontu budućnosti. Ako zaboravimo plakati, nešto nije u redu. Ako zaboravimo smiješiti se, to je još gore.

Papa Franjo je na kraju zahvalio i uputio svoj blagoslov svima koji putem valova Vatikanskoga radija slušaju njegov glas na svim geografskim širinama i koji mu u ovim trenutcima šalju poruke s čestitkama.

„Popecast“ je dostupan i na Spotifyju

(Vatican News - sc; aa)