Papa novom pročelniku: Dikasterij koji treba dati razloge naše nade

Glavna je svrha Dikasterija za nauk vjere čuvati nauk koji izvire iz vjere kako bi dao razloge za našu nadu, ali ne kao neprijatelji koji upozoravaju i osuđuju – napisao je papa Franjo u pismu upućenom novom pročelniku dikasterija, nadbiskupu Victoru Manuelu Fernándezu, koji nasljeđuje kardinala Luisa Francisca Ladariju Ferrera S.I., kojemu je Papa zahvalio na njegovoj službi.

Sveti Otac u pismu ističe nemoralne metode kojima se dikasterij koristio u prošlosti, a koji se, umjesto promicanjem teoloških spoznaja, bavio mogućim doktrinarnim pogrješkama. Zadaća će novoga pročelnika biti – objasnio je Sveti Otac – posebno glavna zadaća dikasterija, odnosno posvetiti se očuvanju i oživljavanju vjere, budući da je za disciplinarna pitanja, poput onih koja se odnose na zlostavljanje djece, uspostavljen poseban odjel s vrlo kompetentnim stručnjacima.

Glavna je zadaća dikasterija – podsjetio je papa Franjo – čuvati vjeru. To znači povećati poznavanje i prijenos vjere u službi evangelizacije, kako bi njezino svjetlo bilo mjerilo za razumijevanje smisla postojanja, osobito pred pitanjima koja potiču napredak znanosti i razvoj društva. Ta pitanja postaju sredstva evangelizacije koja nam omogućuju ući u razgovor sa sadašnjim kontekstom koji nema presedana u povijesti čovječanstva.

Papa je objasnio da Crkva treba rasti u svojem tumačenju objavljene Riječi i u razumijevanju istine, ali to ne podrazumijeva nametanje samo jednoga načina za njezino izražavanje. Različiti smjerovi filozofske, teološke i pastoralne misli, ako ih Duh uskladi u poštovanju i ljubavi, mogu potaknuti Crkvu na rast, i upravo će taj skladan rast očuvati kršćanski nauk učinkovitije od bilo kojeg mehanizma nadzora.

Zadaća je dikasterija, dakle, izraziti ohrabrenje Crkve u odnosu na karizmu teologā i na njihova nastojanja u teološkom istraživanju, samo da se ne zadovolje „stolnom“ teologijom, hladnom i krutom logikom koja nastoji dominirati nad svime. Uvijek će biti istina – stoji nadalje u Papinom pismu – da je stvarnost iznad ideje; stoga je potrebno da teologija bude pozorna na temeljno mjerilo: smatrati neprikladnim svako teološko poimanje koje u konačnici dovodi u pitanje Božju svemoć i, posebno, njegovo milosrđe.

Potreban nam je stoga način razmišljanja koji može uvjerljivo prikazati Boga koji ljubi, koji prašta, koji spašava, oslobađa, koji promiče ljude i poziva ih na bratsko služenje. To se događa – objasnio je rimski biskup – ako se navještaj usredotoči na bitno, na ono najljepše, najveće, najprivlačnije i istodobno najpotrebnije. Postoji skladan poredak među istinama naše poruke, gdje se najveća opasnost javlja kada sporedna pitanja zasjene ona glavna. U vidiku toga bogatstva, zadaća koju je papa Franjo zacrtao za novoga pročelnika podrazumijeva također posebnu brigu u provjeri imaju li dokumenti dikasterija, kao i drugih, odgovarajuću teološku potporu, jesu li u skladu s bogatim kontekstom neprolaznoga nauka Crkve te istodobno, prihvaćaju li nedavno učiteljstvo.