Podnevni nagovor pape Franje 14. srpnja

PAPA FRANJO
ANGELUS
Trg svetoga Petra
Nedjelja, 14. srpnja 2024.

Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!

Evanđelje nam danas govori o Isusu koji šalje svoje učenike radi poslanja (usp. Mk 6, 7-13). Šalje ih „dva po dva“ i preporučuje im da sa sobom nose samo najpotrebnije.

Zadržimo se nakratko na toj slici: učenike se šalje zajedno i sa sobom moraju nositi samo nužno.

Evanđelje ne naviještamo sami, to ne, nego zajedno, kao zajednica, a za to je važno znati kako sačuvati umjerenost: znati biti umjereni u korištenju stvari, dijeleći dobra, sposobnosti i darove, i lišavati se suvišnoga. A zašto? Zato da budemo slobodni, suvišno te porobljuje. I kako bismo bili slobodni i kako bi svatko imao ono što mu je potrebno da dostojanstveno živi i aktivno doprinosi poslanju; i, k tome, biti trezveni u mislima i osjećajima, napuštajući predrasude i nepopustljivosti koje, poput beskorisne prtljage, predstavljaju samo teret i smetnju na putovanje, kako bismo, umjesto toga, potaknuli sučeljavanje i slušanje, i tako svjedočanstvo učinili plodonosnijim.

Pomislimo, na primjer, na ono se događa u našim obiteljima ili u našim zajednicama: kad smo zadovoljni onim neophodnim, pa i s malim, uz Božju pomoć, uspijevamo ići naprijed i postizati slogu, dijelimo jedni s drugima ono što imamo, svi se nečega odriču i jedni druge podržavaju (usp. Dj 4, 32-35). I to je već misijska navještaj, prije i više od riječi, jer uosobljuje ljepotu Isusove poruke u konkretnosti života. Obitelj ili zajednica koja živi tako oko sebe stvara ozračje bogato ljubavlju, u kojem se lakše otvoriti vjeri i novosti evanđelja i iz kojeg se kreće na nove putove bolji, vedriji i radosniji.

Ako, naprotiv, svatko ide svojim putem, ako su važne samo stvari – kojih nikad dosta –, ako ne slušamo jedni druge, ako prevladaju individualizam i zavist – zavist je smrtonosni otrov, baš otrov! – ako prevladavaju individualizam, zavist, u zraku se osjeća napetost, život postaje težak, a susreti postaju više prilika za nemir, tugu i malodušnost nego prilika za radost (usp. Mt 19, 22).

Draga braćo i sestre, zajedništvo i umjerenost važne su vrijednosti za naš kršćanski život: zajedništvo, sklad među nama i umjerenost su važne vrijednosti, i za naš apostolat, to su  nezaobilazne vrijednosti za istinski misionarsku Crkvu, na svim razinama.

Zapitajmo se dakle: osjećam li zadovoljstvo u naviještanju evanđelja, u tome da tamo gdje živim donosim radost i svjetlo koje proizlazi iz susreta s Gospodinom? Da bih to učinio, trudim li se hodati zajedno s drugima, dijeliti s njima ideje i sposobnosti, otvorenog uma i velikodušna srca? I konačno: znam li njegovati umjeren način života koji je pažljiv prema potrebama moje braće? Pitanja su to koja si je dobro postaviti.

Neka nam Marija, Kraljica apostolâ, pomogne da budemo pravi misionarski učenici, u zajedništvu i umjerenosti života. U zajedništvu, skladu među nama i u umjerenosti života.

(Vatican News - sa)