Papa: Sinoda, sklad među razlikama i znak mira u ratnim vremenima

Dokument je dar cijelomu Božjem narodu, u raznolikosti njegovih izraza.

Tako je papa Franjo protumačio rezultat najmanje tri godine rada, u kojima smo – kako je rekao – slušali Božji narod, a to označava završetak XVI. redovne opće skupštine Biskupske sinode. U svom pozdravu na kraju radova, Papa je citirao stihove Madeleine Delbrêl, "mistikinje periferijā" te kazao da ne namjerava objaviti apostolsku pobudnicu budući da – prema njegovim riječima – Završni dokument sadrži već vrlo konkretne naznake, od kojih za neke, kako bi se došlo do odluka koje uključuju cijelu Crkvu, treba vremena.

Svi, svi, svi! Nitko ne smije ostati vani

Izglasani Dokument trostruki je dar i to ponajprije Njemu, kao rimskom biskupu – napomenuo je Papa te istaknuo – Pozivajući Crkvu Božju na Sinodu, bio sam svjestan da ste mi potrebni vi, biskupi i svjedoci sinodskog hoda: hvala vam! Jer i rimskom je biskupu potrebno prakticirati slušanje – dodao je. Njegova dužnost pridonosi zaštiti i promicanju sklada koji Duh širi u Crkvi i u odnosima među crkvama, unatoč svim naporima, napetostima, podjelama koje obilježavaju njezin put prema punom očitovanju Kraljevstva Božjega. Gozbe, kako nas prorok Izaija poziva da o tome razmišljamo, otvorene za sve, u nadi da nitko ne nedostaje – kazao je Papa te istaknuo:

Svi, svi, svi! Nitko vani, svi. Ključna je riječ "sklad". Ono što čini Duh, prvu snažnu manifestaciju, ujutro na Pedesetnicu, jest da usklađuje sve te razlike, sve te jezike, sve te stvari. Sklad. To uči Drugi vatikanski koncil kada kaže da je Crkva "poput sakramenta": ona je znak i sredstvo čekanja Boga koji je već postavio stol i čeka.

Nije dobro kad se u Crkvi dižu zidovi

Šapat koji čine "riječi ljubavi" koje Božja milost ulijeva preko njegova Duha u srce svakoga, valja pojačati bez podizanja zidova, izbjegavajući ponašanje djelitelja milosti koji si prisvajaju blago vezujući ruke milosrdnom Bogu – rekao je papa Franjo te podsjetio na stav zatražen na početku sinode. Tražili smo oproštenje, osjećali smo sram, prepoznajući da smo svi primili milosrđe – napomenuo je te dodao:

Koliko štete čine žene i muškarci Crkve kada podižu zidove, koliko štete!

Krutost je grijeh

Prije svega, nemojte biti kruti – bio je jedan od poticaja „mistikinje periferijā“, francuske pjesnikinje Madeleine Delbrêl čije je stihove Papa citirao jer su – kako je rekao – neki od njih molitva. Krutost je grijeh, to je grijeh koji često ulazi u klerike, u Bogu posvećene osobe – primijetio je te dodao citirajući spomenutu pjesnikinju:

Jer mislim da ti je možda dosta ljudi koji uvijek govore kako ti služe sa stavom vođe [...] Pusti nas da živimo svoj život, ne kao partija šaha u kojoj je sve proračunato, ne kao igra u kojoj sve je teško, ne kao teorem na kojemu razbijamo glavu, nego kao beskrajno slavlje na kojemu se vaš susret obnavlja, kao ples, kao igra, u naručju tvoje milosti, u glazbi koja svemir ispunjava ljubavlju.

Konkretne naznake narodima Zemlje

Pjesma je to koja može biti glazbena pozadina Završnoga dokumenta i njegovih naznaka, koje su već vrlo konkretne i vodič su za poslanje crkvi na različitim kontinentima, u različitim kontekstima, toliko da je Papa rekao da ne namjerava objaviti apostolsku postsinodsku pobudnicu. Dovoljno je to što smo odobrili – objasnio je te istaknuo:

Tako želim priznati vrijednost prijeđenoga sinodskog puta koji preko ovoga Dokumenta predajem svetom Božjem narodu.

Konkretizirati "društvenost razlika"

Tekst koji nas poziva da damo stvarni oblik „društvenosti razlika“, potičući na svjedočanstvo mira u ovo ratno vrijeme – napomenuo je papa Franjo dodajući da za neke aspekte koji su se obrađivali i o kojima se raspravljalo tijekom sinode treba vremena kako bi se došlo do odluka koji uključuju cijelu Crkvu. To, međutim, ne znači odgađati odluke beskonačno, nego odgovoriti u sinodskom stilu u kojemu su radnje kao što su slušanje, razlučivanje i donošenje odluka popraćene trenucima stanke, šutnje i molitve.

To je stil koji učimo zajedno, malo po malo. Duh Sveti nas poziva i podupire u tom učenju koje moramo shvatiti kao proces obraćenja.

Vrijednost konkretnoga svjedočanstva

Govoreći potom o dokumentu kao daru za čitavi narod Božji, papa Franjo je primijetio da je jasno da neće svi pročitati Dokument. Stoga dimenzija njegova živog svjedočanstva kako bismo ga učinili dostupnim u mjesnim Crkvama dobiva još veću važnost. Dokument bez stečenoga iskustva – napomenuo je Papa – izgubio bi velik dio svoje vrijednosti.

Moguće je hoditi zajedno

Vrijednosti koje je sinoda zaključila ne možemo zadržati za sebe – istaknuo je potom Sveti Otac te dodao:

Ono što smo proživjeli dar je koji ne možemo zadržati za sebe. Poticaj koji proizlazi iz tog iskustva, čiji je odraz dokument, daje nam hrabrost da svjedočimo da je moguće hoditi zajedno u različitosti, ne osuđujući jedni druge.

S riječi na djela

Papa je na kraju istaknuo neke od pošasti koje obilježavaju današnji svijet, kao što su nasilje, siromaštvo i ravnodušnost te potaknuo sve na čitanje rasprave svetoga Bazilija o Duhu Svetomu koji je sklad. Zajedno – dodao je – s nadom koja ne razočarava i sjedinjeni u Božjoj ljubavi raširenoj u našim srcima bit će moguće ne samo sanjati mir nego mu se posvetiti svom snagom jer, možda se, bez mnogo govora o sinodalnosti, on ostvari kroz procese slušanja, dijaloga i pomirenja.

Sinodskoj Crkvi za poslanje sada treba da razmijenjene riječi budu popraćene djelima.

(Vatican News - eg; aa)